Studija iz 2026. upozorava da su rasjedi San Andreas i San Jacinto dostigli najviše nivoe napetosti u poslednjih ~1.000 godina, a južni deo sistema je akumulirao znatnu energiju. Posebnu brigu izaziva Cajon Pass, gde zajedničko pucanje rasjeda može proizvesti znatno razorniji scenario i prekide u dovodu vode za Južnu Kaliforniju. Autori jasno navode da ovo nije vremenska prognoza potresa, već kvantitativna procena rizika koja poziva na pojačane pripreme i zaštitu kritične infrastrukture.
Upozorenje stručnjaka: San Andreas i San Jacinto na najvišem nivou napetosti u 1.000 godina

Najznačajniji seizmički događaj u istoriji Kalifornije — potres magnitude 7,9 iz 1857. godine — prouzrokovao je površinsko pucanje duž otprilike 225 milja duž rasjeda San Andreas i odnеo je dve žrtve; podrhtavanje je trajalo između jedne i tri minute. Od tada je Kalifornija značajno rasla po broju stanovnika i doživela je brojne snažne potrese, ali i stalni strah od novog "Velikog" potresa.
Šta pokazuje nova studija (2026)
Studija sprovedena na University of Hawaiʻi at Mānoa iz 2026. godine pokazuje da su sistemi rasjeda San Andreas i San Jacinto dostigli najviše nivoe napetosti zabeležene u poslednjih oko 1.000 godina. Istraživači su koristili fizički zasnovane simulacije napetosti i istoriju potresa regiona kako bi procenili koliko je energije akumulirano u južnim delovima ovih rasjeda.
Zašto je to bitno
Rasjedi tipa strike-slip (horizontalno pomeranje), poput San Andreas i San Jacinto, predstavljaju geološku granicu između Pacifičke i Severneameričke tektonske ploče. Prema nekim procenama, puknuća na delu San Andreas-a javljaju se približno na svakih 150 godina — a kako je od poslednjeg velikog južnog loma prošlo više od 300 godina, u tom delu sistema postoji značajna akumulacija napetosti.
Cajon Pass: mesto posebne brige
Pojedini modeli ukazuju da područje Cajon Pass-a, gde se spajaju San Andreas i San Jacinto, može olakšati zajedničko pucanje oba rasjeda. Zajednički događaj dvaju rasjeda bio bi verovatno znatno razorniji od pojedinačne ruptute, navodi glavna autorka studije Liliane Burkhard.
Moguće posledice
Jedan od najznačajnijih neposrednih rizika je prekid vodosnabdevanja: "Potres poput ovog verovatno bi prekinuo rad većine, ako ne i svih glavnih akvadukata koji dovode vodu u Južnu Kaliforniju," kaže Jonathan Stewart, profesor sa UCLA. Iako većina ljudi verovatno neće biti zarobljena podrušenim zgradama, široko rasprostranjeni problemi sa vodom i infrastukturom pogodili bi milione.
Studija takođe navodi da bi ekstremne vrednosti brzine talasa tla (pr. vršna brzina od 269 cm/s) odgovarale veoma jakom podrhtavanju i teškim oštećenjima; za poređenje, tajvanski potres Chi-Chi 1999. dostigao je 318 cm/s i prouzrokovao velike žrtve i štetu.
Šta građani i vlasti treba da znaju
Seizmičke karte i kvantitativne procene rizika pomažu u planiranju, gradnji i hitnim pripremama. Iako ovakve studije ne daju tačan datum potresa, one ukazuju na stepen rizika i pomažu prioritetizaciji mera: jačanje kritične infrastrukture (akvadukta, brana, bolnica, puteva), unapređenje evakuacionih planova i informisanje javnosti.
Ograničenja istraživanja
"Ovo nije predviđanje kada će se potres dogoditi," naglašava Liliane Burkhard. Studija daje kvantitativnu procenu napetosti i verovatnoće scenarija, ali ne može tačno odrediti vreme budućeg događaja.
Zaključak: Studija iz 2026. ukazuje na istorijski visoke nivoe napetosti duž San Andreas i San Jacinto rasjeda i poziva na pojačane pripreme i ulaganja u otpornost infrastrukture. Iako se ne može reći kada će se veliki potres dogoditi, potencijalni efekti — posebno prekid vodosnabdevanja i oštećenja velike skale u gustim urbanim zonama — zahtevaju ozbiljan pristup riziku.
Urednički doprinos: Brandi D. Addison, USA TODAY NETWORK. Izvor: USA TODAY — "Maps show California earthquake risk, 'critically loaded' faults".
Pomozite nam da budemo bolji.


































