Kako je Kina profitirala iz sukoba SAD i Irana — diplomatski i energetski dobitci

Dok su Vašington i Teheran u sredu potpisali memorandum o razumevanju koji bi trebalo da okonča (ili bar započne proces okončanja) skoro četvoromesečni sukob, većina javne rasprave usmerena je na to šta sporazum znači za Iran i Sjedinjene Države. Međutim, postoji i treći ključni dobitnik — Kina — koja iz ovog večeg regionalnog šoka izlazi sa značajnim strateškim doprinosima.

Diplomatski kapital i tihi posrednik

Peking je od početka kritikovao eskalaciju nasilja i upozoravao na opasnost šireg sukoba. Kineski ministar spoljnih poslova Wang Yi i visoki kineski diplomati razgovarali su više puta sa iranskim zvaničnicima tokom sukoba, a Peking je javno podržao i pakistanske napore u posredovanju. Iranski zvaničnici — uključujući zamenika ministra spoljnih poslova Kazem Gharibabadi i šefa diplomatije Abbas Araghchi — javno su zahvalili Kini na konstruktivnoj ulozi u podsticanju pregovora.

Iranian Foreign Minister Abbas Araghchi in Cairo on September 9, 2025.

Kineska diplomacija sada može da prikaže ovaj angažman kao primer „odgovorne“ velike sile koja favorizuje dijalog i poštovanje suvereniteta, u kontrastu sa slikom koju je Peking skicirao o navodnoj nepredvidivosti i vojnim avanturama SAD i njihovih saveznika.

Politički uticaj u Globalnom Jugu

Konflikt je produbio neslaganja između SAD i pojedinih evropskih i zalivskih partnera, što je Peking iskoristio u narativu o američkoj nepouzdanosti. Analitičari navode da su razlike u podršci i proceni posledica rata otvorile prostor Kini da učvrsti uticaj među zemljama Globalnog Juga, koje su tokom krize tražile alternative i pouzdane partnere.

Satellite imagery dated April 7, 2026, shows a broad view of the Strait of Hormuz between southern Iran and Oman’s Musandam Peninsula, including surrounding islands, coastal terrain, and turquoise shallow-water zones at the entrance to the Persian Gulf.

Energetska otpornost i diplomacija

Jedna od najvećih briga za Peking bila je ranjivost u snabdevanju energijom: oko 40% kineskog uvoza sirove nafte i trećina uvezenog ukapljenog gasa dolazi iz regiona Bliskog istoka. Kada je saobraćaj kroz Hormuški moreuz bio ozbiljno poremećen, mnogi su predviđali teškoće.

Međutim, Kina je relativno dobro izdržala šok zahvaljujući kombinaciji faktora: strateškim naftnim rezervama procenjenim na oko 1,2 milijarde barela, smanjenom kapacitetu rafinerija i ranijim naporima na diverzifikaciji ruta snabdevanja. Dok su zemlje poput Japana i Južne Koreje posezale za hitnim rezervama, Peking je imao veći manevarski prostor da pažljivo upravlja uvozom i rafinerskim tokovima.

Panoramic view of the Taipei skyline in Taiwan, with the Taipei 101 skyscraper at its center.

Ta otpornost omogućila je i kinesku „energetsku diplomaciju“ — rafinerije su povećale izvoz derivata (npr. avionskog goriva i dizela) u region, a kineski trgovinski partneri su u pojedinim državama dobili brzu pomoć u uslovima nestašica. To je dodatno ojačalo ugled Pekinga kao pouzdanog snabdevača u kritičnom trenutku.

Industrijski dobitci: EV i čista energija

Porast cena nafte tokom sukoba unapredio je ekonomsku računicu prelaza na električna vozila i obnovljive tehnologije. Kineski proizvođači koji već dominiraju tržištem elektromobilnosti, baterija i solarnih panela profitirali su kroz veću potražnju i rast izvoza EV vozila u vreme dok su potrošači i vlade tražili alternativu volatilnim gorivima.

Širi geopolitički efekti

Peking će sukob iskoristiti i u komunikaciji o američkoj „nepouzdanosti“ pred partnerima u Aziji i na Bliskom istoku, ali i kao dokaz da intervencije sa spoljnim vojnim pritiskom često ostavljaju dugotrajnu nestabilnost i troškove. Za Kinu, koja nastoji da učvrsti uticaj u regionima od strateškog značaja, takav narativ ima praktičnu i propagandnu vrednost.

Zaključak: Iako je memorandum Vašingtona i Teherana posao koji pre svega rešava regionalne tenzije, Kina je kroz diplomatski angažman, energetsku otpornost i industrijsko pozicioniranje uspela da iz konflikta izađe sa merljivim strateškim koristima — kako u percepciji tako i u praktičnim ekonomskim prilikama.

Napomena: Neke ranije javne tvrdnje o konkretnim ciljevima ili žrtvama u prvobitnim napadima razlikuju se između izvora; u tekstu su izostavljene netačne ili nepouzdane tvrdnje.