Evropa ima paradoks: istovremeno postoje ozbiljan nedostatak pristupačnog stanovanja i visok udeo ljudi koji žive u prevelikim domovima. Prosečno 33,4% stanovnika EU živi u stambenim jedinicama sa suvišnim sobama, pri čemu razlike idu od 8,1% (Rumunija) do 69,4% (Kipar). Stručnjaci i FEANTSA pozivaju na povećanje ponude manjih i pristupačnih stanova i aktivaciju praznih stanova za socijalno stanovanje, umesto kažnjavanja domaćinstava.
Milioni Suvišnih Soba Usred Stambene Krize u Evropi — Koje Zemlje Prednjače?

Evropa se suočava s paradoksom: istovremeno postoje ozbiljan nedostatak pristupačnog stanovanja i veliki broj stambenih jedinica koje su veće nego što njihovi stanari trebaju. Prema podacima Eurostata, jedna od tri osobe u EU živi u domu sa suvišnim spavaćim sobama — trend koji otkriva neusaglašenost ponude i stvarnih potreba domaćinstava.
Šta je „nedovoljno zauzeće”?
Nedovoljno zauzeće označava situacije kada stambeni prostor ima više spavaćih soba (ili ukupno prostorija, zavisno od definicije) nego što je potrebno njegovim stanarima. To je suprotan fenomen prenatrpanosti i često je vezan za stare osobe koje ostaju u porodičnim kućama nakon što su deca odselila.
Kakve su brojke?
U celoj EU prosečno 33,4% ljudi živi u nedovoljno zauzetim stambenim jedinicama. Raspon je ogroman: od samo 8,1% u Rumuniji do čak 69,4% na Kipru. Među zemljama sa najvišim udelima su Kipar (69,4%), Irska (66%) i Malta (63,2%), dok su najniže stope u Rumuniji, Srbiji (8,2%) i Turskoj.
Regionalne razlike i faktori
Nedovoljno zauzeće je generalno ređe u istočnoj i jugoistočnoj Evropi, a češće u zapadnim i nekim južnim državama. Ključni faktori koji objašnjavaju razlike između zemalja su:
- Stope vlasništva nad nekretninama — vlasnici češće žive u većim stanovima;
- Demografska struktura i tip domaćinstava — jedno- i dvočlana domaćinstva i domaćinstva bez dece imaju više suvišnih soba;
- Dostupnost manjeg, pristupačnog stanovanja i politika stanovanja.
Vlasnici naspram zakupaca i geografska raspodela
Prema Eurostatu, 40,5% vlasnika stanova živi u nedovoljno zauzetim jedinicama, naspram 14,2% zakupaca. Prostorna raspodela pokazuje da se 41% takvih stambenih jedinica nalazi u gradovima, dok po oko 30% otpada na seoska i manje urbana područja.
FEANTSA upozorava: samo kažnjavanje zbog "prevelikih" domova (kao što je takozvani 'bedroom tax') nije delotvorno ako ne postoje adekvatni, manji i pristupačni stanovi. Bolja opcija može biti vraćanje praznih nekretnina u sistem socijalnog i pristupačnog stanovanja.
Merni izazovi i percepcija
Uporedivost statistika otežavaju različite nacionalne definicije šta se smatra sobom — u nekim zemljama se čak kuhinje broje kao sobe. Takođe, postoji razlika između objektivnih merila i subjektivnog osećaja: istraživanja pokazuju da samo oko dve od pet osoba koje su klasifikovane kao "nedovoljno zauzete" smatraju svoj dom prevelikim.
Šta to znači za Srbiju i region?
Podaci koji pokazuju relativno niske stope nedovoljnog zauzeća u Srbiji (8,2%) i u većem delu Balkana ukazuju da je problem u regionu pretežno nedostatak adekvatnog i dostupnog stanovanja, naročito manjih jedinica, a ne višak praznih soba. Za kreatore politike to znači da mere moraju ciljano da podstaknu izgradnju pristupačnih stanova i aktiviranje praznih stambenih kapaciteta, umesto uniformnog kažnjavanja domaćinstava.
Zaključak: Broj praznih soba u Evropi naglašava da rešenje stambene krize zahteva kombinaciju mera: povećanje ponude manjih i pristupačnih stanova, preuređenje postojećih praznih jedinica u socijalno stanovanje i pažljivo oblikovanje politika koje uzimaju u obzir lokalne strukture vlasništva i demografiju.
Pomozite nam da budemo bolji.




























