U Portoriku su ribari i naučnici zajednički sakupili skoro 400 analnih peraja ajkula tokom 18 meseci. Kombinacijom analize oblika peraja i DNA barcodinga identifikovano je devet vrsta, pri čemu su karipska oštrousta i juvenilne češljaste čekićaste ajkule najčešće u ulovu. Genetski rezultati ukazuju da portorikanske češljaste čekićaste ajkule mogu biti posebna populacija, što povećava potrebu za ciljanim zaštitnim merama i lokalno-globalnom saradnjom.
Analne Peraje Otkrivaju Moguću Jedinstvenu Populaciju Češljaste Čekićaste Ajkule U Portoriku

Većina ljudi prvo primeti leđnu peraju ajkule, simbol koji se probija kroz vodu i često izaziva pažnju i strah. Ipak, u Portoriku su istraživači otkrili da jedna manje upečatljiva peraja — analna peraja — može dati ključne podatke za praćenje i zaštitu ajkula u regionu.
Kako je sprovedeno istraživanje
U okviru saradničkog programa, ribari sa dve glavne pijace u Portoriku tokom 18 meseci dobrovoljno su predali skoro 400 analnih peraja ajkula. Peraje su bile osušene i poslate u laboratoriju gde su istraživači kombinovali morfometrijsku analizu oblika peraja sa DNA barcodingom kako bi tačno identifikovali vrste i procenili veličinu pojedinačnih ajkula.
Šta su otkrili
Analize su otkrile devet vrsta koje se nalaze u lokalnom ulovu. Najčešće je zabeležena karipska oštrousta ajkula (Rhizoprionodon porosus), a veoma zastupljena bila je i češljasta čekićasta ajkula (Sphyrna lewini). Većina uhvaćenih češljastih čekićastih ajkula bili su juvenilni primerci — nijedan nije bio polno zreo.
Više od tri četvrtine dokumentovanih primeraka pripadalo je vrstama koje su zabranjene u savezničkim (federalnim) vodama SAD, što je posledica upravljačke podele između federalnih i teritorijalnih nadležnosti.
Genetika i konzervacijski značaj
Genetske analize su ključne: tim je utvrdio da češljaste čekićaste ajkule iz Portorika najverovatnije pripadaju centralno-i-jugo-zapadnom atlantskom segmentu populacije koji je zaštićen po američkom Zakonu o ugroženim vrstama (ESA). Osim toga, portorikanski jedinci su se genetski razlikovali i od populacija iz Belizea i Brazila — što ukazuje da Portoriko može predstavljati ranije nedovoljno prepoznatljiv, pa čak i jedinstven deo genetske raznolikosti te vrste.
«Analna peraja su se pokazale kao iznenađujuće informativan i pristupačan izvor podataka — omogućile su nam identifikaciju vrsta, procenu veličine i uvid u to koje populacije su zastupljene», rekao je vodeći autor istraživanja Dr. Devanshi Kasana.
Praktične implikacije i preporuke
Ovi nalazi imaju praktične posledice za upravljanje i zaštitu: hvatanje juvenilnih češljastih čekićastih ajkula može ozbiljno ugroziti oporavak populacije, a razlika u upravljačkim nadležnostima znači da vrste zaštićene na federalnom nivou i dalje mogu biti legalno iskorišćavane u teritorijalnim vodama.
Istraživači predlažu nastavak saradnje između ribara, naučnika i upravljačkih tela. Program prikupljanja analnih peraja pokazao se jeftinim i skalabilnim dopunskim alatom za monitoringe, ali autori naglašavaju da takva metoda ne zamenjuje direktna posmatranja u lukama, već ih dopunjuje.
Na lokalnom nivou, rezultati podržavaju hitnost nastavka ciljanih mera zaštite, uključujući inicijative poput predloženog utočišta za češljaste čekićaste ajkule u zalivu Boca Vieja.
Zaključak
Primena jednostavnog, participativnog pristupa — tražeći od ribara da sačuvaju analne peraje — omogućila je istraživačima da brzo i ekonomično steknu vredne podatke o vrstama, veličinama i genetskoj strukturi ajkula u Portoriku. Takav pristup pokazuje kako lokalna saradnja može otkriti neočekivane i važne informacije za očuvanje morskog biodiverziteta.
Pomozite nam da budemo bolji.




























