Studija u The Lancet analizirala je skoro 1.000.000 ispitanika (20–79 godina) iz sedam zemalja na osnovu 110 anketa (1990–2024). Pokazano je da su, zahvaljujući širokoj upotrebi statina i antihipertenziva, razlike u ne‑HDL holesterolu i sistoličkom pritisku između gojaznih i osoba sa normalnim BMI kod starijih od 40 godina značajno smanjene ili nestale. Ipak, kod mlađih od 40 gojaznost i dalje povećava loš holesterol i krvni pritisak, a gojaznost ostaje rizičan faktor za dijabetes, bubrežne bolesti i neke karcinome.
Zahvaljujući lekovima, gojazni preko 40 imaju sličan rizik od srčanih bolesti kao i vitki

Nova analiza objavljena u časopisu The Lancet pokazuje da su, zahvaljujući širokoj primeni statina i lekova za sniženje krvnog pritiska, razlike u ključnim kardiometaboličkim faktorima između osoba sa gojaznošću i onih sa normalnim BMI-jem kod odraslih starijih od 40 godina značajno smanjene ili su praktično nestale.
Podaci i metodologija
Istraživanje je obuhvatilo skoro jedan milion odraslih osoba uzrasta 20–79 godina iz sedam zemalja (Engleska, SAD, Japan, Južna Koreja, Tajvan, Tajland i Finska). Analiza se zasniva na podacima iz 110 zdravstvenih anketa prikupljanih u periodu 1990–2024. Pratili su se nivoi holesterola (uključujući ne-HDL holesterol), sistolički krvni pritisak (SBP), BMI i upotreba statina i antihipertenziva.
Glavni nalazi
Autori navode da su nepovoljni nivoi holesterola i krvnog pritiska opali tokom vremena, naročito kod osoba sa gojaznošću. Padovi su bili proporcionalno veći među gojaznim osobama, što je dovelo do konvergencije rizika: kod mnogih starijih pacijenata razlike u ne-HDL holesterolu i SBP više se nisu mogle jasno razaznati između gojaznih i osoba sa normalnim BMI-jem.
„Uzimanje lekova za snižavanje krvnog pritiska i holesterola pomoglo je sredovečnim i starijim osobama da smanje kardiovaskularni rizik na nivoe slične onima kod ljudi sa normalnim BMI-jem,“ rekao je prof. Majid Ezzati (Imperial College London).
Upozorenja i ograničenja
Iako su rezultati ohrabrujući za kontrolu kardiometaboličkih faktora, autori i nezavisni stručnjaci upozoravaju da ovo ne znači da gojaznost prestaje da bude opasna. Kod odraslih mlađih od 40 godina gojaznost je i dalje povezana sa višim nivoima „lošeg“ holesterola i povišenim krvnim pritiskom. Osim toga, gojaznost povećava rizik od drugih bolesti — dijabetesa, bubrežnih oboljenja i nekih tipova raka.
Prof. Edward Gregg: „Ovo ne znači da gojaznost ne povećava rizik za druge zdravstvene ishode.“
Šta ovo znači za pacijente i sisteme zdravstvene zaštite
Rezultati ukazuju na uspeh modernih terapija u smanjenju nekih kardiovaskularnih rizika, ali i na to da se farmakološka kontrola ne sme smatrati zamenom za prevenciju. Stručnjaci pozivaju na:
- nastavak lečenja pogodnih pacijenata statinima i antihipertenzivima prema smernicama,
- aktivnu prevenciju i smanjenje gojaznosti kroz javnozdravstvene mere i individualizovane programe,
- dodatna istraživanja o tome kako će popularni lekovi za mršavljenje uticati na dugoročne kardiometaboličke ishode i kako ih najbolje kombinovati sa postojećim terapijama.
Zaključno, rezultati su važni i pozitivni u pogledu lečenja, ali ne umanjuju značaj prevencije gojaznosti i sveobuhvatnog praćenja zdravlja.
Pomozite nam da budemo bolji.


































