Dok dokumentarac Hammerheads Up Close otkriva potresan snimak beživotne čekićarke kod Meksika, stručnjaci upozoravaju da su pretnje poput trgovine perajama, bycatch-a i prekomernog ribarenja glavni razlozi za pad populacija. MPAs, praćenja, eDNA i nedavno uvrštavanje nekih vrsta na Appendix I Konvencije o migratornim vrstama donose nadu, ali je potrebna međunarodna saradnja i primena mera. Primeri poput Cabo Pulma i nove MPA u Papui Novoj Gvineji pokazuju da zaštite funkcionišu ako su dobro postavljene.
Ajkule čekićarke izbliza — snimak koji podseća na hitnu potrebu za zaštitom

Na obali Meksika, National Geographic istraživač Bertie Gregory zatekao je beživotnu ajkulu čekićarku koja je visila na ribarskom kanapu — prizor koji otvara ozbiljna pitanja o očuvanju ovih jedinstvenih predatora. Gregory je snimke zabeležio tokom rada na dokumentarcu Hammerheads Up Close, koji premijerno stiže 5. jula na Disney+ i Hulu, a biće emitovan i na National Geographicu.
Zašto su čekićarke u opasnosti?
U svetu postoji više od devet vrsta čekićarki, mnoge od kojih su kritično ugrožene. Ove migratorne ajkule pogađaju komercijalni ribolov, nehotični ulov (bycatch), trgovina perajama i gubitak staništa usled zagađenja i uništavanja obala. Tržište peraja ajkula procenjuje se i do 550 miliona dolara godišnje, što čini čekićarke posebno ranjivim ciljem.
„Ta ogromna peraja čini ih ogromnim ciljem — kao da plivaju sa znakom dolara na leđima,“ kaže Bertie Gregory u dokumentarcu.
Prekomerni ribolov i efekti na populacije
Prekomerni ribolov predstavlja najveću globalnu pretnju: procenjuje se da se 73–100 miliona ajkula ubije svake godine. Od 1970-ih, populacija okeanskih ajkula možda je opala i do 75%. Čekićarke rastu sporo, kasno dostižu polnu zrelost i rađaju malo mladunaca, pa je oporavak populacija spor i teško ostvariv bez hitnih mera.
Šta pomaže
Jedna od efikasnih mera su zaštićena morska područja (MPA) koja pokrivaju ključna staništa: mesta za razmnožavanje, hranjenje i migracione koridore. Primer Cabo Pulmo u Meksiku pokazuje rezultate — nakon uvođenja zone bez ribolova 1995. biomasa morskog života porasla je za 463% u približno 14 godina.
U maju 2026. Papua Nova Gvineja je objavila novo MPA od 200.000 km² koje zabranjuje destruktivne aktivnosti poput ribolova; granice su delimično zasnovane na 2024. ekspediciji National Geographic Pristine Seas koja je pratila gray reef ajkule, a zaštita će pomoći i čekićarkama.
Praćenja, eDNA i granice zaštite
Za pravilno postavljanje zaštite neophodno je razumeti migracije. U 2023. istraživači su pratili jednu scalloped čekićarku 204 dana: preplivala je između područja za porođaj kod Paname, Galapagosa i otvorenog mora više od 1.100 milja (~1.770 km). Pretpostavlja se da je ta jedinka porodila u Panami — moguće prvo dokumentovano porođajno putovanje za ovu vrstu.
Tehnologije poput satelitskog označavanja i eDNA (genetski tragovi u vodi) omogućavaju da se otkriju vrste koje su retke i teško posmatrane — kao što su scalloped bonnethead, scoophead i Pacific bonnethead — bez potrebe za čestim direktnim kontaktom.
Međunarodni koraci i šta sledi
Scalloped i great hammerheads su nedavno dodati u Appendix I Konvencije o migratornim vrstama, što predstavlja najviši nivo međunarodne zaštite. To je veliki korak, ali bez dosledne primene i prekogranične saradnje same liste neće biti dovoljne.
Apex predatori poput velikih čekićarki imaju ključnu ulogu u oblikovanju morskih ekosistema; njihov nestanak može imati dalekosežne i nepredvidive posljedice na hranidbene mreže i zdravlje mora.
Šta građani mogu da urade
Svakodnevni izbori mogu pomoći: birajte lokalno uhvaćenu, sertifikovanu ribu bez bycatch-a ili smanjite unos životinjskih proizvoda. Podrška zaštićenim područjima i međunarodnim sporazumima, kao i povećanje finansiranja za istraživanje ajkula, takođe su važni koraci.
„Ljudi smo gurnuli čekićarke na ivicu izumiranja,“ zaključuje Gregory — ali postoje dokazi da zaštite deluju i da je moguće oporaviti populacije ako se deluje brzo i koordinisano.
Pomozite nam da budemo bolji.


































