Istraživanje Univerziteta u Readingu mapiralo je bakterijske zajednice u tri britanska zanatska sira i pokazalo da zrenje te tradicionalne tehnike (pranje kora, starenje u senu) značajno povećavaju mikrobiološku raznolikost. Laktoza skoro nestaje u zrelim sirevima, a nastali fermentacijski spojevi doprinose ukusu i teksturi. Neke vrste i spojevi imaju potencijalne, ali još ne potvrđene, pozitivne efekte na crevni mikrobiom; potrebna su ljudska ispitivanja.
Kako mikrobi oblikuju ukus zanatskih sireva — šta otkriva novo istraživanje

U svakom zalogaju zanatskog sira krije se više od ukusa i teksture: to je živi ekosistem mikroba koji mleko pretvaraju u složen proizvod sa karakterističnim aromama i mogućim implikacijama po zdravlje.
Šta su istraživači uradili
Istraživači sa Univerziteta u Readingu pratili su tri britanska zanatska sira proizvođača Nettlebed Creamery (Oxfordshire) tokom zrenja. Uzorke su uzimali u više faza i kombinovali genetske (metagenomske) i hemijske analize kako bi mapirali promene bakterijskih zajednica i hemijskog sastava.
Koje promene su zabeležene
Svaki sir je razvio svoj specifičan mikrobiom tokom zrenja. Starter kulture dominiraju u ranim fazama, a kako zrenje napreduje, pojavljuju se i rastu druge vrste koje doprinose ukusu, aromi i teksturi.
Lactococcus lactis je bio prisutan u sva tri sira tokom celog procesa zrenja. Streptococcus thermophilus je ostao dominantan u polutvrdim i tvrdim varijantama, dok su u pranom Highmoor i senom starenom Witheridge uočeni Propionibacterium freudenreichii, proizvođač propionske kiseline povezan sa nizom biohemijskih efekata.
Najveću promenu zabeležio je Witheridge: broj opaženih bakterijskih vrsta porastao je sa ~309 u mlađim uzorcima na više od 1.180 u zrelim primerima — efekat koji istraživači pripisuju unosu i podsticanju mikroba tokom starenja u senu.
Hemija, tekstura i laktoza
Kako mikrobi razlažu proteine i masti, nastaju spojevi (acetat, propionat, aminokiseline i druge) koji oblikuju aromu i teksturu. Laktoza, prirodni mlečni šećer, skoro potpuno nestaje u zrelim sirevima jer ga konzumiraju mlečne bakterije — što objašnjava zašto su neki zreli sirevi bolje podnošljivi za osobe osetljive na laktozu.
Kora, vlakna i mogući efekti na creva
Belu koru sireva kao što je Bix stvara Penicillium candidum. Naučnici su pronašli dokaze o prisustvu kitina (chitin) u kori — vlakna iz ćelijskih zidova plesni koja imaju potencijalno prebiotičko dejstvo. Ipak, istraživači naglašavaju da su efekti pri konzumaciji još neistraženi.
Osim toga, nekoliko bakterija pronađenih u sirevima ima karakteristike koje se povezuju sa probiotičkim potencijalom. Gusta matrica proteina i masti u siru može pomoći da neke bakterije prežive prolaz kroz želudac i stignu do creva, ali to nije dokazano bez direktnih ljudskih ispitivanja.
Ograničenja i dalji koraci
Studija je detaljno opisala bakterije i biohemijske promene u samim sirevima, ali nije pratila šta se događa nakon njihove konzumacije. Da bi se potvrdili eventualni zdravstveni benefiti, potrebni su kontrolisani prehrambeni intervencionii i ispitivanja koja prate interakciju bakterija sa ljudskim mikrobiomom.
Za proizvođače i potrošače
Ova istraživanja pomažu proizvođačima da razumeju kako tradicionalne tehnike (pranje kora, starenje u senu) utiču na mikrobiološku raznolikost i senzorna svojstva proizvoda. Za potrošače, studija potvrđuje da je zrenje ključni faktor koji menja nutritivni i mikrobiološki profil sira.
Rad je objavljen u časopisu ACS Food Science & Technology.
Pomozite nam da budemo bolji.

























