Precizna Fermentacija Mleka Mogla Bi Osloboditi Zemljište Veličine Danske — Do 96% Manje Zemljišnog Otiska

Skoro polovina savladivog zemljišta na Zemlji koristi se za poljoprivredu, a velike površine zauzima stočarstvo. Iako životinjska proizvodnja snabdeva značajan deo sveže hrane i proteina, ona zauzima disproporcionalno mnogo zemljišta i često ostavlja teške ekološke posledice.

Šta kaže nova studija?

Studija objavljena u časopisu Frontiers in Sustainable Food Systems od istraživača sa Imperial College London i saradnika procenjuje da bi zamena proizvodnje kravljeg mleka u Velikoj Britaniji mlekom dobijenim preciznom fermentacijom mogla smanjiti zemljišni otisak za do 96% u poređenju sa konvencionalnim mlekom.

Could precision fermentation replace all dairy cow milk production? (Goran13/Getty Images)

Autori su izračunali koliko zemljišta je potrebno za proizvodnju 1 metricke tone mleka pomoću precizne fermentacije i uporedili tu vrednost sa površinama potrebnim za ispašu krava i za proizvodnju stočne hrane. Rezultati su pokazali da bi:

• zamena 20% britanske proizvodnje oslobodila oko 859 kilohektara (8.590 km²),
• 50/50 podela više nego udvostručila oslobođenu površinu,
• potpuna zamena vratila oko 4.294 kilohektara zemljišta (≈42.940 km²), površinu približnu kopnenoj Danskoj.

Kako funkcioniše precizna fermentacija?

Precizna fermentacija koristi genetski inženjerisane mikroorganizme — najčešće kvasce ili filamentne gljivice — koji proizvode ciljane proteinske sastojke (npr. mlečne proteine). Ti proteini se zatim kombinuju sa biljnim mastima, šećerima i dodacima (vitamini, minerali) kako bi se dobio proizvod koji funkcionalno i senzorno podseća na kravlje mleko. Takvi proizvodi obično ne sadrže laktozu ni holesterol.

Subscribe to ScienceAlert's free fact-checked newsletter

„Izbegavanjem gajenja životinja i proizvodnje njihove hrane, potencijal uštede zemljišta kroz preciznu fermentaciju mogao bi biti značajan,“ navodi Jade A. Warren iz Imperial College London, jedna od autorki studije.

Moguće primene oslobođenog zemljišta

Istraživači ističu da oslobođene površine mogu poslužiti za:

• renaturalizaciju i povećanje biodiverziteta (rewilding),
• obnavljanje šuma i tresetišta radi skladištenja ugljika,
• proizvodnju hrane koja zahteva manje zemljišta, ili za izgradnju naselja i infrastrukture.

Ograničenja i dalje nepoznanice

Studija se usredsredila na zemljišni otisak; druge ekološke dimenzije — poput ukupnog ugljeničnog otiska, potrošnje vode, energetske efikasnosti i uticaja proizvodnje sirovina za fermentacione medijume — zahtevaju dalje istraživanje. Takođe, skaliranje tehnologije, regulativa, tržišna prihvatljivost i cena proizvoda ostaju ključni faktori koji će odlučiti da li i koliko brzo ovakva rešenja mogu postati široko rasprostranjena.

Zašto je ovo važno za Srbiju?

Iako je studija fokusirana na Veliku Britaniju, implikacije su relevantne i za zemlje poput Srbije: tehnologije koje dramatično smanjuju potrebu za zemljištem mogle bi pomoći u smanjenju pritiska na ekosisteme, omogućiti obnavljanje degradiranih površina ili preusmeravanje poljoprivrednih resursa ka održivijim kulturama. Međutim, lokalne procene uticaja i ekonomske analize su nužne pre bilo kakvih većih promena u politici ili proizvodnji.

Nalazi su objavljeni u Frontiers in Sustainable Food Systems i otvaraju široku raspravu o tome kako nove biotehnologije mogu pomoći u postizanju ciljeva smanjenja emisija i očuvanja zemljišta do 2050. godine.