Fotografija sa ISS-a (21.02.2020) prikazuje veliki mlečno-zelene vrtlog taloga na površini Skadarskog jezera, koje deli Crna Gora i Albanija. Vrtlog nastaje kada se krečnjak i dolomit isperu iz Dinarskih Alpa tokom topljenja snega i oblikuju pod uticajem vetra i struja. Skadar je krško jezero i kriptodepresija sa bogatim biodiverzitetom — preko 280 vrsta ptica i oko 50 vrsta slatkovodnih puževa.
Ogroman mlečno-zelene vrtlog na Skadarskom jezeru snimljen iz svemira

Fotografija snimljena sa Međunarodne svemirske stanice 21. februara 2020. prikazuje impozantan mlečno-zelene vrtlog sedimenta kako se zavija na površini Skadarskog jezera, jednog od najvećih jezera u južnoj Evropi.
Gde i ko? Jezero Skadar (Shkodër/Skodra/Scutari) nalazi se na granici Crne Gore i Albanije, na koordinatama približno 42.201087, 19.303136. Fotografiju je napravio neimenovani astronaut sa ISS-a.
Veličina i položaj: Površina jezera varira tokom godine između oko 360 i 520 km² (140–200 kvadratnih milja). Teritorijalno je raspodeljeno otprilike 65% na strani Crne Gore i 35% na strani Albanije.
Šta vidimo na fotografiji?
Na slici se jasno vidi veliki vrtlog mlečno-zelene boje koji na prvi pogled podseća na cvetanje algi. Međutim, prema analizama i opisu NASA Earth Observatory, ta pojava nije masovno cvetanje algi, već talog — pretežno krečnjak i dolomit — koji se ispiraju sa padina Dinarskih Alpa tokom topljenja snega i zatim oblikuju površinske vrtloge pod uticajem vetra i toka vode.
Kako nastaje?
U kasnu zimu i rano proleće nivo jezera raste, a povećani dotok sedimenata iz pritoka (naročito reke Morače sa severozapada) i hidrodinamičke struje između glavnih ulaza i izlaza (reke Bojana i Drin na istočnoj strani) često stvaraju obrte i vrtloge na površini.
Geološki i ekološki značaj
Skadar je krško (karsko) jezero — nastalo potapanjem pećinskog sistema čije su stene bile lako erodibilne — i klasifikuje se kao kriptodepresija, jer je većina njegovog dna ispod nivoa mora. Prema World Lake Database, jezero je formirano u kenozoiku (poslednjih ~66 miliona godina).
Na južnoj obali vide se manja ostrva, među kojima su Beška (sa starim crkvama) i Grmožur (sa ostacima utvrđenja iz 19. veka). Na zapadnoj obali nalaze se i delovi olupine parobroda Skanderbeg, koji su potopili lokalni partizani 1942. godine nakon što su ga zaplenile italijanske snage; pri niskom vodostaju delovi olupine vire iz vode.
Skadarsko jezero je područje velike biodiverziteta i zaštićeno stanište na obe strane granice. Zabeleženo je više od 280 vrsta ptica, među kojima je i dalmatinski pelikan (Pelecanus crispus), kao i oko 50 vrsta slatkovodnih puževa — više nego u bilo kojem drugom jezeru prema studiji iz 2013. godine.
Napomena: Slične pojave — vrtlozi mlečne boje ili masne površinske trake — viđene su i na drugim vodenim površinama, ali uzroci mogu varirati od finih sedimenata do fitoplanktona ili zagađenja. Kod Skadara je dominantni uzrok prirodni talog krečnjaka i dolomita.
Pomozite nam da budemo bolji.


































