Ministarka prosvete Libana Rima Karami procenjuje da će libanski obrazovni sektor trebati 10–15 godina da se oporavi od posledica finansijskog kolapsa iz 2019. i skoro trogodišnjeg rata Izraela i Hezbolaha. Sukobi su raselili oko 1,2 miliona ljudi, uništili 26 škola i 2 stručna instituta, dok je 363 nastavnika i učenika ranjeno ili ubijeno. Vlada planira pilot zone i raspoređivanje Libanske armije kako bi omogućila povratak i obnovu, a procenjeni troškovi za rekonstrukciju školskih objekata iznose oko 70 miliona USD.
Ministarka prosvete Libana: Obrazovni sektor će se oporavljati 10–15 godina nakon rata

BEJRUT — Ministarka prosvete Libana Rima Karami upozorila je da će libanski obrazovni sektor, pogođen finansijskim kolapsom iz 2019. i dodatno razoravan skoro trogodišnjim sukobom između Izraela i Hezbolaha, trebati najmanje 10–15 godina da se oporavi.
Ključni izazovi
Prema Karami, najveći problem nije samo obnova srušenih objekata, već i ponovno uspostavljanje državne kontrole nad sektorom i povratak Libana na ulogu regionalnog centra za obrazovanje. Dodatni dugoročni izazovi uključuju korupciju, političko mešanje, zapošljavanje po partijskim linijama i posledice dugog boravka sirijskih izbeglica, kao i pandemiju COVID-19.
Razmere štete i ljudske posledice
Poslednji talas sukoba, koji se intenzivirao u martu, doveo je do raseljavanja oko 1,2 miliona ljudi i široko rasprostranjene destrukcije, naročito u južnom Libanu. Ministarstvo prosvete navodi da su 363 nastavnika i učenika ubijena ili ranjena. Tačno 26 škola i 2 javna stručna instituta su uništeni, dok je 352 škola pretrpelo različit nivo oštećenja.
Od 1.212 javnih škola, 356 je privremeno pretvoreno u prihvatne centre za raseljena lica. Procena troškova rekonstrukcije i sanacije uništenih školskih objekata iznosi oko 70 miliona USD, dok su ukupni direktni i indirektni gubici ekonomske aktivnosti procenjeni na 20–30 milijardi USD.
Uticaj na nastavu i učenike
Karami ističe da je rat uticao na oko 25% učenika u zemlji, mnogi su pod pritiskom i traumom, a nastava je bila višestruko prekidana. Postoje svedočenja učenika i nastavnika o stravičnim događajima — jedan primer iz aprila opisuje kako su učesnici virtuelnog časa gledali rušenje svoje škole u selu Marwahin.
Mere Ministarstva i planovi za povratak
U tekućoj školskoj godini ministarstvo je, kako navodi, uspelo da održi kontinuitet učenja kroz besplatne onlajn programe, premještanje raseljenih učenika u nove škole i obezbeđivanje prostora u učionicama. Ipak, zbog ponovljenih talasa raseljavanja ministarstvo je u jednom trenutku bilo onemogućeno da dopre do oko 12% učenika.
Posle potpisivanja okvirnog dogovora posredovanog SAD-om 26. juna, više od pola miliona raseljenih se vratilo u delove južnog Libana van područja privremene izraelske kontrole. Vlada planira da kroz raspoređivanje Libanske armije i uspostavljanje pilot zona omogući bezbedan povratak stanovništva, obnovu infrastrukture i povratak državne uloge u pružanju usluga.
Politički kontekst i dokumentovanje štete
Karami je istakla da vlada dokumentuje ono što označava kao ratne prekršaje nad civilima i infrastrukturom, uključujući uništavanje škola i zdravstvenih ustanova. Ipak, procesu pravnog potraživanja je privremeno zaustavljen kao deo klauzula iz okvirnog sporazuma koje obe strane vide kao mere za izgradnju poverenja, uz napomenu da pravo na pravnu akciju ostaje sačuvano.
„Biće potrebno 10 do 15 godina da obrazovni sektor izađe iz ovog kriznog stanja,“
Karami upozorava da će uspeh planova zavisiti od političke stabilnosti, pristupa međunarodnim sredstvima za obnovu i sposobnosti države da povrati institucionalnu ulogu u regionima koje je preuzeo Hezbolah.
Šta sledi: Vlada se sprema da uspostavi bezbedne zone, obnovi osnovne usluge (struju, stanovanje) i osigura prostore za učenje u oslobođenim područjima, kako bi povratak raseljenih bio moguć i održiv.
Pomozite nam da budemo bolji.
























