Svet Vesti
Zdravlje

Nasilje U Kongu Pogađa Borbu Protiv Ebole — Napadi Na Zdravstvene Radnike Ugrožavaju Kontrolu Epidemije

Nasilje U Kongu Pogađa Borbu Protiv Ebole — Napadi Na Zdravstvene Radnike Ugrožavaju Kontrolu Epidemije
Red Cross workers prepare to bury Vanisa Anifa, a 6-month-old who died of Ebola, at the Bigo Cemetery, in Bunia, Congo, on June 19, 2026. —Moses Sawasawa—AP

Napadi na zdravstvene radnike u Demokratskoj Republici Kongo ozbiljno ugrožavaju odgovor na aktuelno izbijanje Ebole. Zbog straha, nepovjerenja i sukoba oko rituala sahranjivanja, terenski timovi su često napadani, što usporava identifikaciju i izolaciju slučajeva. Do sada je prijavljeno 2.473 potvrđena slučaja i 999 smrtnih ishoda; Bundibugyo soj nema odobrenu vakcinu. Hitno su potrebni veće finansiranje, zaštita osoblja i snažno angažovanje zajednica.

Kako se najnovije izbijanje Ebole u Demokratskoj Republici Kongo širi, zdravstveni radnici i timovi za odgovor sve češće postaju meta nasilnih napada. Ovaj talas nepovjerenja i agresije ozbiljno ometa identifikaciju, izolaciju i lečenje zaraženih, što dodatno povećava rizik od širenja bolesti.

Šta se dešava na terenu

Dozivljeno je više desetina incidenata protiv medicinskih objekata i terenskih timova od početka epidemije. Najpoznatiji slučaj zabeležen je 15. jula, kada su grupe ljudi — uključujući rođake pacijenata — nasrnule na bolnicu Nyakunde u provinciji Ituri, bacale kamenje i oštetile ogradu, izvestio je Reuters. Ituri je žarište izbijanja, gde je koncentrisano oko 90% slučajeva.

„Mnogi od napada izveli su besni okruzi koji su upadali u centre za lečenje ili napadali terenske timove“, rekao je dr Pierre Akilimali, rukovodilac incidenta za odgovor na Ebolu pri Nacionalnom institutu za javno zdravlje DRC.

Zašto dolazi do napada

Glavni uzroci su strah, nerazumevanje mera zaštite i rituala sahranjivanja koji su duboko ukorenjeni u lokalnim zajednicama. Tela osoba koje su preminule od Ebole su značajno zaraznija, pa zdravstveni timovi primenjuju stroge protokole za sahranjivanje koji često nisu usklađeni sa porodičnim običajima (npr. pranje tela). To, u kombinaciji sa slabim zdravstvenim sistemom i nedovoljnom komunikacijom u ranoj fazi izbijanja, dovodi do nepovjerenja.

Posledice za odgovor na epidemiju

Napadi i pretnje imaju višestruke posledice: medicinski timovi osećaju strah i nesigurnost, odlažu se interventne posete, a pacijenti često beže iz centara i vraćaju se u zajednice dok su i dalje zarazni. To direktno doprinosi rastu broja zaraženih i smrtnih slučajeva.

Administrativni problemi i manjak sredstava dodatno opterećuju odgovor: osoblje je oskudno zaštićeno, neke jedinice su stupile u štrajk zbog loših uslova i kašnjenja isplata, a logistička ograničenja usporavaju nadzor i praćenje kontakata.

Ključne činjenice

  • Izbijanje je izazvao Bundibugyo ebolavirus — za taj soj ne postoji odobrena vakcina ili specifičan tretman.
  • Prema podacima vlade DRC i CDC, zabeleženo je 2.473 potvrđena slučaja i 999 smrtnih ishoda od maja.
  • Epidemija obuhvata pet provincija u Kongu (Ituri, North Kivu, South Kivu, Tshopo i Haut Uele) i proširila se na Ugandu (20 potvrđenih slučajeva), a zabeležen je i jedan slučaj u Francuskoj.
  • Najmanje 36 zdravstvenih radnika je zaraženo i preminulo od maja.
  • World Health Organization je prijavila da je primila oko 40% od potrebnih 115 miliona dolara za odgovor na epidemiju.

Šta pomaže — primeri dobre prakse

Specijalisti za odgovor ističu da je angažovanje zajednice ključno. Primer iz Kigonze kampa kod Bunije pokazuje da kada timovi uključe lokalne lidere u planiranje i daju zajednici veći stepen kontrole nad procedurama (npr. oko sahrana), otpor opada i rad može da se nastavi bez nasilnih ometanja.

„Uključujemo zajednicu od same koncepcije i planiranja svakog projekta“, kaže Abdou Sebushishe iz International Medical Corps. „Kada ljudi razumeju zašto se mere preduzimaju i imaju udeo u odlučivanju, saradnja raste.“

Zaključak i preporuke

Da bi se izbijanje suzbilo, potrebni su: hitno povećanje finansijske podrške, jača zaštita i obuka za zdravstvene radnike, intenzivnija i kulturno osetljiva komunikacija sa zajednicama, te uključivanje lokalnih lidera u svaki korak odgovora. Bez poverenja i lokalne podrške, mere zadržavanja i izolacije rizikuju da pogoršaju situaciju umesto da je stabilizuju.

Izvori: Izveštaji TIME, Reuters, Associated Press, podaci vlade DRC i Centers for Disease Control and Prevention (CDC), izjave predstavnika International Medical Corps i WHO.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno