Studija objavljena u Nature Communications otkriva da jedna doza psilocibina (25 mg) menja moždanu aktivnost i strukturu na način koji može trajati do mesec dana. Već unutar sat vremena dolazi do porasta moždane entropije, a nakon mesec dana zabeležen je poboljšan integritet belih moždanih vlakana. Učesnici su pokazali poboljšanu kognitivnu fleksibilnost i veću osećajnu dobrobit dve i četiri nedelje posle doze. Rezultati su obećavajući, ali su potrebne veće studije i ispitivanja na pacijentima.
Jedna Doza „Magičnih” Pečuraka Menja Mozak I Do Mesec Dana

Nova studija objavljena u Nature Communications pokazuje da jedna doza psilocibina — aktivne supstance iz takozvanih "magičnih" pečuraka — može izazvati merljive fizičke promene u mozgu koje traju i do mesec dana.
Istraživanje je obuhvatilo 28 zdravih odraslih osoba bez istorije mentalnih poremećaja. U prvoj fazi učesnici su primili placebo i bili su praćeni tokom mesec dana kako bi se uspostavila početna merenja psihološkog stanja, blagostanja i kognitivnih performansi, uz snimanja funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMRI).
U drugoj fazi eksperimenata isti ispitanici su dobili 25 mg psilocibina — dozu koja obično izaziva psihodelično iskustvo („trip”). Njihovi mozgovi su praćeni tokom tripa i u narednim nedeljama.
Već sat vremena nakon uzimanja doze zabeležen je porast takozvane moždane entropije: povećana, kompleksna i fleksibilna neuralna aktivnost koja ukazuje na veću sposobnost mozga da procesuira i integriše informacije.
Jedan mesec nakon doze, istraživači su uočili poboljšanja u strukturi bele moždane mase — gušće nervne trakte i veći integritet bele materije, što je suprotno promenama koje se tipično povezuju sa starenjem mozga.
„Psilocibin izgleda da opušta stereotipne obrasce moždane aktivnosti i daje ljudima sposobnost da revidiraju ukorenjene misaone obrasce,” rekao je Taylor Lyons, istraživač sa Imperial College London i prvi autor rada.
Učesnici su takođe popunjavali upitnike o blagostanju i optimizmu dve i četiri nedelje posle doze, kao i test kognitivne fleksibilnosti pre i posle intervencije. Istraživači su zabeležili značajno poboljšanje u oba tipa merenja — kako u samoproceni blagostanja, tako i u sposobnosti prilagođavanja mišljenja i reagovanja na promenljive informacije.
Autori studije su takođe primetili korelaciju: veći porast moždane entropije (što obično prati intenzivniji subjektivni trip) povezan je sa većim dobitkom u opštem blagostanju i kognitivnim rezultatima.
Važno ograničenje: studija je mala (28 učesnika) i uključivala je zdrave osobe — to znači da rezultati, iako ohrabrujući, ne dokazuju direktnu efikasnost tretmana kod osoba sa kliničkim poremećajima. Potrebne su veće, kontrolisane studije na pacijentima da bi se utvrdila terapijska vrednost psilocibina i optimalni protokoli primene.
Studija doprinosi razumevanju kako psilocibin utiče na mreže u mozgu i zašto može imati potencijalnu ulogu u terapiji mentalnih stanja, ali autori i mediji pozivaju na oprez i dodatna istraživanja pre šire primene u kliničkoj praksi.
Izvor: Nature Communications (rad autora Taylor Lyons i saradnika; glavni autor: Robin Carhart-Harris).
Pomozite nam da budemo bolji.

























