James Webb (JWST) je svemirski teleskop dizajniran da posmatra veoma stare i udaljene objekte — do pre oko 13,5 milijardi godina, kada su se pojavile prve zvezde i galaksije. Njegovo veliko ogledalo i infracrveni instrumenti omogućavaju uočavanje svetlosti koja je zbog širenja univerzuma pomerena u infrared. Veliki prasak (pre ~13,8 milijardi godina) i najraniji momenti univerzuma se ne posmatraju direktno u optičkom/infrared opsegu; za to je relevantno kosmičko mikrotalasno pozadinsko zračenje koje detektuju sateliti poput Plancka.
Može Li Teleskop Videti Početak Vremena? Šta James Webb Zaista Može Otkriti

James Webb svemirski teleskop (JWST) jedan je od najsavremenijih teleskopa ikada napravljenih i dizajniran je da posmatra veoma daleke i slabe izvore svetlosti. Iako može da pogleda milijardama godina unazad i da otkrije prve zvezde i galaksije, ne može direktno da „vidi“ sam trenutak Velikog praska.
Kako JWST posmatra prošlost
Svaka svetlost koju uhvatimo putuje kroz prostor i vreme — kad gledamo daleku galaksiju, gledamo kako je ona izgledala pre mnogo godina. JWST je postavljen na tačku L2, oko 1,5 miliona kilometara od Zemlje (približno 930.000 milja), što mu daje stabilan i neometan pogled u svemir. Njegovo glavno ogledalo ima prečnik 6,5 metara, napravljeno od 18 heksagonalnih segmenata, a instrumenti su optimizovani za infracrveni opseg. To mu omogućava da uoči svetlost veoma udaljenih objekata čija je svetlost "uprezana" (redshiftovana) zbog širenja univerzuma.
Koliko unazad JWST može da gleda?
JWST može da posmatra period od pre oko 13,5 milijardi godina — dovoljno rano da zabeleži prve zvezde i galaksije koje su počele da svetle nekoliko stotina miliona godina nakon Velikog praska. Na primer, teleskop je detektovao zvanu zvezdu Earendel, čija svetlost putuje prema nama oko 12,9 milijardi godina.
Zašto ne možemo videti sam Veliki prasak?
Početak univerzuma, odnosno Veliki prasak, datira na oko 13,8 milijardi godina unazad. Međutim, prve stotine hiljada godina posle tog događaja univerzum je bio ispunjen vrućom, gustom „maglom“ — plazmom koja nije dozvoljavala fotonima da slobodno putuju. Svetlost koju danas povezujemo sa samim Velikim praskom dolazi u obliku kosmičkog mikrotalasnog pozadinskog zračenja (CMB), koje je zabeleženo satelitima kao što su COBE, WMAP i Planck. To zračenje je u mikrotalasnom delu spektra, a ne u optičkom/infrarednom opsegu u kome radi JWST.
Šta znači 'bolji' teleskop?
Veće ogledalo pomaže da se prikupi više svetlosti i da se vide slabiji i udaljeniji objekti, ali povećanje mere moći teleskopa ne menja osnovne fizikalne uslove ranog univerzuma. JWST je osmišljen da traži prvu svetlost zvezda i prvih galaksija — tačno tamo gde očekujemo da se pojave — i to čini proučavanjem infracrvenih talasnih dužina koje su zbog crvenog pomaka premeštene iz vidljivog u infrared.
Zašto je to važno?
Posmatranjem najranijih galaksija naučnici uče kako su se formirale zvezde, kako su rasle supermasivne crne rupe i kakvi su bili uslovi u ranoj hemiji svemira. To nam pomaže da razumemo evoluciju kosmosa od prvih prah-svemirskih oblaka do današnjih zvezdanih sistema i planeta.
Ukratko: JWST nam omogućava da vidimo skoro do samih početaka galaksija i zvezda, ali trenutak Velikog praska i najraniji periodi (koji su vidljivi kroz CMB u mikrotalasnom opsegu) ostaju izvan dometa njegovih instrumenata.
Kontakt: Ako imate pitanja za stručnjake, pošaljite ih odrasloj osobi koja će ih poslati na CuriousKidsUS@theconversation.com. Navedite ime, uzrast i grad.
Autor originalnog teksta: Adi Foord, University of Maryland, Baltimore County. Tekst je prerađen i prilagođen za srpski jezički prostor.
Pomozite nam da budemo bolji.
























