Tim sa Kyushu University razvio je biorazgradivi kompozitni film koji delom koristi kora bundeve i ugljenične kvantne tačkice (CQDs). U laboratorijskim testovima na trešnjastom paradajzu tokom 20 dana film je bolje blokirao UV zračenje, smanjio rast mikroba i očuvao antioksidanse u odnosu na konvencionalnu plastičnu foliju, ali je bio manje efikasan u sprečavanju gubitka vlage. Autori ističu dobru biokompatibilnost pri niskim koncentracijama, ali napominju da su potrebna dodatna istraživanja i testovi pre komercijalne upotrebe.
Može Li Kora Bundeve Postati Pakovanje Hrane Budućnosti? Istraživači Vide Potencijal

Istraživači sa Kyushu University u Japanu razvili su eksperimentalni, biorazgradivi film za pakovanje hrane delom napravljen od odbačene kore bundeve. U laboratorijskim ispitivanjima film je nadmašio konvencionalnu plastičnu foliju u blokiranju UV zračenja, smanjenju rasta mikroba i očuvanju antioksidativne aktivnosti, iako je bio manje efikasan u sprečavanju gubitka vlage.
Materijal sadrži ugljenične kvantne tačkice (carbon quantum dots, CQDs) dobijene zagrevanjem kore bundeve pod visokim pritiskom i potom smrznutim sušenjem. Te mikroskopske čestice kombinuju se sa biljnim vlaknima i želatinom kako bi se dobio biorazgradivi kompozitni film sličan prozirnoj foliji.
Šta su pokazali testovi?
Film je testiran na trešnjastom paradajzu tokom 20 dana i u poređenju sa običnom plastičnom folijom pokazao je:
- Bolje blokiranje UV zračenja, koje ubrzava kvarenje hrane.
- Smanjenje rasta određenih mikroorganizama.
- Bolje očuvanje antioksidativne aktivnosti plodova.
Međutim, konvencionalna plastika je i dalje bila efikasnija u smanjenju gubitka vode (hladjenja/izgleda vlažnosti), što može uticati na teksturu i masu proizvoda.
„Naš laboratorij se dugo bavi produžavanjem roka trajanja poljoprivrednih proizvoda uz smanjenje oslanjanja na plastiku na bazi petroleja,“ rekao je Fumihiko Tanaka, jedan od autora studije.
Bezbednost i ograničenja
Autori navode da su testovi ćelijske vitalnosti pokazali netoksičnost materijala pri koncentracijama ispod 2 mg/mL, dok je debljina premaza koji se koristi u pakovanju oko 0,01 mm. Ipak, istraživanje je rađeno u laboratorijskim uslovima i dosad je ograničeno na jednu vrstu proizvoda i period od 20 dana.
Potreban je dalji rad na proceni delotvornosti na različite vrste hrane, na duže vremenske periode i protiv šireg spektra mikroorganizama (uključujući plesni), kao i ocene mehaničkih svojstava, stabilnosti, troškova, skalabilnosti proizvodnje i regulativnih aspekata pre komercijalne primene.
Mogućnosti i ekologija
Prednosti ove pristupa uključuju korišćenje prehrambenog otpada (kora bundeve) i potencijalno manji ekološki otisak u poređenju sa paketima koji koriste metalne nanopartikelne (npr. cink-oksid ili srebro). CQDs takođe pokazuju fluorescenciju pod UV svetlom, što otvara mogućnost za upotrebu u sigurnosnim oznakama, etiketama ili dekorativnim elementima na ambalaži.
„CQDs su izvedene iz organskog materijala i pokazuju dobru biokompatibilnost pri efektivnim koncentracijama,“ dodaje Fumina Tanaka, koautorka studije i vanredna profesorka.
Autori napominju da potrošači koji su zabrinuti mogu dodatno smanjiti izloženost pranjem ili guljenjem namirnica pre upotrebe.
Studija je objavljena u časopisu Food Research International. Istraživači ističu da rezultati deluju obećavajuće, ali da je potrebna serija dodatnih ispitivanja pre nego što ovakav materijal postane komercijalno rešenje.
Pomozite nam da budemo bolji.




























