Monty Roberts, poznat kao "šaptač konjima", preminuo je u 91. godini. Razvio je metodu join up zasnovanu na govoru tela i poverenju, koju je primenio na divljim mustangima i problematičnim trkačima kao što je Lomitas. Radio je za kraljevsku porodicu, proslavio se autobiografijom koja je prodala više od 4,5 miliona primeraka, ali je bio i predmet kontroverzi zbog osporavanih tvrdnji iz svoje biografije. Njegov uticaj na humanije metode treninga ostaje značajan.
Monty Roberts, „šaptač konjima“ koji je promenio pristup treniranju — preminuo u 91. godini

Monty Roberts, američki konjički trener poznat kao „šaptač konjima“, preminuo je u 91. godini. Roberts je stekao međunarodnu slavu zahvaljujući metodi zasnovanoj na govoru tela i poverenju, poznatoj kao „join up“, kojom je često smirivao najproblematičnije konje bez nasilja.
Metoda „Join Up“ i pristup
Roberts je svoje principe oblikovao posmatranjem divljih mustanga dok je kao tinejdžer radio za rodeo. Otkrio je suptilne signale među konjima — od pozicije glave do stava kobila koje kažnjavaju ili opraštaju — i naučio kako da te signale oponaša ljudskim govorom tela. Umesto da "lomi" konje batinama, Roberts bi pokretao flight (beg) reakciju i zatim, popuštanjem stava, pozivao konja da se vrati i pristupi (join up), prihvatajući uzde, sedlo i jahača mnogo brže nego tradicionalnim metodama.
Istaknuti uspesi
Među najpoznatijim slučajevima je nemački trkač Lomitas, koji je razvio fobiju od startnih bokseva; nakon deset dana rada sa Robertsom vratio se u bokseve i nastavio da pobjeđuje, postavši jedan od najcenjenijih nemačkih trkača. Roberts je tvrdio da je "startovao" više od 145 pobednika, a među konjima kojima je navodno pomogao navodi se i Alleged, dvostruki pobednik Prix de l'Arc de Triomphe (1977, 1978).
Rad za britansku kraljevsku porodicu i javni profil
Roberts je 1989. bio pozvan da radi sa konjima kraljice Elizabete II, što mu je otvorilo vrata za nastupe u Velikoj Britaniji i međunarodnu popularnost. Njegova autobiografija The Man Who Listens to Horses prodala se u više od 4,5 miliona primeraka, a Roberts je često bio angažovan kao savetnik za trenere i organizacije koje su želele nežniji pristup radu sa životinjama.
Kontroverze i osporavanja
Robertsova priča nije prošla bez kritika. Nakon njegove autobiografije, članovi porodice i drugi kritičari osporili su delove njegovog prikaza detinjstva i tvrdnji o ranim istraživanjima divljih konja. Pokrenuti su sajtovi i knjiga Horse Whispers and Lies koja je dovodila u pitanje neke njegove navode. U tekstovima o njemu mediji su isticali i njegov balans između impresivnih demonstracija veštine i spora oko tačnosti autobiografskih tvrdnji.
Obrazovni rad i privatni život
Roberts je verovao da se principi komunikacije i poverenja mogu primeniti i na ljude: zajedno sa suprugom Pat udomio je mnoge decu (par tvrdi da su udomili 47 dece), a njegovi koncepti su primenjeni u školama — najpoznatije na Kingshurst Junior School u Solihullu, kojoj su njegove metode pomogle u procesu unapređenja. Bio je i autor brojnih knjiga, među kojima su The Man Who Listens to Horses i Shy Boy (1999).
Nagrade i lični podaci
Marvin Earl "Monty" Roberts Jr. rođen je 14. maja 1935. Na službenom nivou dobio je počasno odlikovanje MVO 2011. za zasluge prema trkačkom establišmentu kraljevske porodice. Oženjen je 1956. sa Patricia Gail; preživele su ga supruga i troje dece. Preminuo je 1. avgusta 2026.
Nasleđe
Nasleđe Montyja Robertsa je dvojako: s jedne strane, ostalo je značajno unapređenje pažnje ka nežnijim tehnikama rada s konjima i uticaj na obuku i brigu o životinjama; s druge, trajna debata o verodostojnosti njegovih autobiografskih sećanja. Bez obzira na to, njegova metoda "join up" i danas inspiriše trenere koji traže alternativu nasilnim pristupima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























