U praistorijskom naselju Gökhöyük u centralnoj Turskoj pronađena je amfora stara oko 5.000 godina, visoka oko 1,2 m i kapaciteta do oko jedne tone. Posuda ima pet ručki i bogatu ikonografiju: ljudsko lice, stablo života i divlje koze. Nalaženje amfore naglavačke 2024. sugeriše namerno ritualno zakopavanje, a tim sada sprovodi mikroskopske i hemijske analize kako bi utvrdio upotrebu i poreklo.
U Gökhöyükju Otkrivena 5.000‑godišnja Amfora Sa Zagonetnim Simbolima

Arheolozi koji rade iskopavanja u praistorijskom naselju Gökhöyük u centralnoj Turskoj pronašli su impozantnu glinenu amforu staru oko 5.000 godina, čiji oblik i dekoracije izazivaju brojne pitanje o ulozi tog predmeta u životu ranobronzanodobnih zajednica.
Amfora, pronađena u blizini grada Seydişehir u pokrajini Konja, visoka je oko 1,2 m, sa otvorom skoro metar širokim. Procene zapremine ukazuju da je sud mogao primiti između 800 i 1.000 kg, što je približno jedna metrička tona žita ili tečnosti.
I pored svoje velike zapremine, posuda ima pet ručki raspoređenih oko tela, što sugeriše da je bila projektovana da se, po potrebi, premesti — verovatno uz pomoć više ljudi. Mehanički tragovi i položaj ručki govore da se nije radilo o običnom domaćem inventaru.
Neobična ikonografija. Na telu amfore oblikovan je ljudski lik sa jasno istaknutim obrvama, očima i naglašenim nosom. Ispod lica vidi se motiv stabla života, a sa obe strane stabla prikazane su divlje koze koje se penju ka granama. Takvi simboli često se tumače kao znakovi plodnosti, obilja i povezanosti ljudske zajednice sa prirodom.
„Dekoracija verovatno nosi simboličko značenje: povezivanje plodnosti, obilja i ciklusa života“, rekao je vanredni profesor Ramazan Gündüz sa Univerziteta Selçuk, direktor iskopavanja. „Ljudski prikaz iznad stabla mogao je predstavljati zaštitničku ili tvorilačku silu.“
Položaj nalaženja i tumačenje. Kada je tim 2024. godine prvi put uočio deo posude, amfora je ležala naglavačke. S obzirom na veličinu i funkciju takvih sudova, uobičajeno je da stoje uspravno radi skladištenja sadržaja. Natraška pozicija snažno sugeriše da predmet nije slučajno pao ili ostao odrušen tokom rušenja zgrade, već da je namerno postavljen licem prema zemlji — moguće kao ritualno „penzionisanje“ posude ili simboličan čin pri napuštanju objekta.
Iako posuda pokazuje znake strukturnih oštećenja, dekorativni motivi su uglavnom sačuvani, što istraživačima omogućava jasniji uvid u ikonografiju i tehnike obrade. Tim trenutno sprovodi mikroskopsko čišćenje, laboratorijske analize i komparativne studije kako bi odredio sastav gline, tehnike proizvodnje i eventualne hemijske tragove prethodnog sadržaja.
Šta dalji rad može otkriti? Analiza tragova unutar posude može pokazati da li je služila za skladištenje žitarica, tečnosti, ili je imala ritualnu funkciju. Uporedne studije sa sličnim nalazima u Anatoliji pomoći će da se preciznije odredi kulturni i hronološki kontekst ovog dragocenog otkrića.
Izvori: Arkeonews, Pusula. Originalni tekst objavljen na GEEKSPIN-u.
Pomozite nam da budemo bolji.


























