Svet Vesti
Nauka

Heliksna maglina otkriva 22 udarna fronta — retka demonstracija kako se zvezdani otpad vraća u galaksiju

Heliksna maglina otkriva 22 udarna fronta — retka demonstracija kako se zvezdani otpad vraća u galaksiju
A dying star’s slow-motion breakup offers a rare preview of the Sun’s own fate

Nova snimka Heliksne magline (NGC 7293), dobijena tokom testiranja teleskopa MOTHRA, otkrila je 22 lukasta udarna fronta u slabom halou magline. Strukture pokazuju kako fragmenti zvezdanog otpada kolidiraju sa međuzvezdnim gasom i postepeno se erodiraju tokom ~10.000 godina, dok se na kraju stapaju sa međuzvezdnim medijumom. Otkriće, objavljeno 12. avgusta u Nature, daje retku ilustraciju procesa koji će jednom zahvatiti i Sunce.

Nova snimka Heliksne magline, dobijena pomoću još nedovršenog teleskopa MOTHRA u Čileu, zabeležila je trenutno raspadanje zvezdanog materijala: 22 zakrivljena udarna fronta u slabom spoljašnjem halou magline pokazuju kako fragmenti otpale materije kolidiraju sa međuzvezdnim gasom i postepeno se raspadaju.

Posmatranje i otkriće

Istraživači su tokom probne kalibracije MOTHRA teleskopa zatekli neočekivano pronalazak. Tim predvođen Pieterom van Dokkumom (Dragonfly Focused Research Organization i Yale University) objavio je rezultate 12. avgusta u časopisu Nature. Heliksna maglina (NGC 7293), udaljena približno 650 svetlosnih godina, već je dugo jedna od najčešće fotografisanih planetarnih maglina, pa je istraživačima služila kao standardni cilj za testiranje instrumenta.

Šta su našli

U slabom halou daleko izvan poznatog sjajnog prstena tim je identifikovao „šumu” od 22 potpuna ili delimična lukasta udarna fronta (bow shocks), uglavnom na istočnoj strani magline. Svaka od tih struktura predstavlja klupko zvezdanog otpada koje se kreće kroz tanak međuzvezdani gas dovoljno brzo da stvori sjajni talas udarca — analogno vodi koja se gomila ispred kobilice broda u plovidbi.

Shocks bliži centralnom belom patuljku izgledaju veliki, tanki i oštri; oni dalje od centra su manji, zamućeniji i fragmentisaniji. Tim tumači taj gradijent kao jasnu meru erozije: kako fragmenti prodiru kroz medijum, polako se troše i na kraju se rasprše.

Procena životnog veka fragmenata

Na osnovu promena oblika i stupnja fragmentacije, autori procenjuju da pojedinačni fragment ostaje prepoznatljiv otprilike 10.000 godina od prvog sudara, nakon čega se materijal raspršuje i integriše u međuzvezdni medijum.

Instrument: MOTHRA

MOTHRA (Modular Optical Telephoto Hyperspectral Robotic Array) je netipičan teleskop koji zamišlja veliki broj telefoto sočiva sa specijalnim filterima za detekciju izuzetno slabog sjaja gasa preko širokog polja. Na lokaciji El Sauce u Čileu planirano je ukupno 1.140 sočiva; pri dobijanju ove snimke bilo je operativno samo pet sočiva, što naglašava osetljivost i potencijal konačnog niza.

Značaj za Sunčevu sudbinu i kosmički ciklus

Iako zvezda koja je stvorila Heliks nije bila identična Suncu, proces koji posmatramo verovatno odražava sudbinu naše zvezde za nekoliko milijardi godina: Sunce će se proširiti, odbaciti spoljne slojeve i postati beli patuljak okružen sijajućim oblakom izbačenog gasa. Ovo otkriće pruža retki, neposredan prikaz kako se materija koju zvezde izdaju vraća u galaksiju i postaje sirovina za naredne generacije zvezda i planeta.

Zaključak: Snimci MOTHRA-e pokazuju „usporeni” raspad zvezdanih fragmenta u realnom prostoru i vremenu — jedinstven pogled na proces kosmičke reciklaže koji je formirao, i koji će jednog dana ponovo primiti, i naše Sunce.

Glavni autori i institucije: Pieter van Dokkum (Dragonfly FRO, Yale), Roberto Abraham (Dragonfly FRO, University of Toronto) i saradnici.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno