Novo globalno istraživanje pokazuje da je zemljišni semenski fond najveći prirodni depo semena, sa prosečno više od 5.000 semena po m². Analiza 3.096 uzoraka iz 94 zemlje otkriva da se bogatstvo vrsta često ne podudara sa gustinom semena — tropska staništa imaju visoko bogatstvo vrsta, ali nisku gustinu, dok obradive površine imaju visoku gustinu, ali nisku vrstnu raznovrsnost. Podaci ukazuju da ljudska degradacija smanjuje raznovrsnost semena i ograničava potencijal prirodne obnove.
Najveća „banka semena“ je ispod naših nogu: novo istraživanje otkriva >5.000 semena po m²

Ikonično „Skladište Sudnjeg Dana“ na Svalbardu često se navodi kao najpoznatija globalna banka semena — u njemu je smešteno više od milion uzoraka iz gotovo svake zemlje. Ipak, nova globalna analiza pokazuje da najveći prirodni depo semena zapravo leži ispod naših nogu: zemljišni semenski fond, ogroman rezervoar semena u tlu i među biljnim ostacima.
Šta je otkriveno
U radu objavljenom u Nature Communications, istraživači su sastavili i analizirali globalnu bazu podataka koja sadrži 3.096 uzoraka tla prikupljenih u 94 zemlje na svih sedam kontinenata. Podaci iz oko 1.400 studija pokazuju da u proseku postoji više od 5.000 semena po kvadratnom metru površine (uključujući kopno, močvare i vodenih staništa).
"U najširem smislu, ako prst pritisnete uz zemlju, verovatno pokazujete na neko seme," kažu koautori studije, ekolozi Alistair Auffret i Emma Ladouceur.
Raznolikost naspram gustine
Analiza je otkrila važnu distinkciju: bogatstvo vrsta (koliko različitih vrsta je prisutno u semenskom fondu) često se ne poklapa sa gustinom semena (ukupnim brojem semena). Na primer, tropska staništa pokazuju visoko bogatstvo vrsta, ali relativno nisku gustinu semena, dok obradive površine imaju visoku gustinu, a nisku vrstnu raznolikost.
Uticaj ljudskih aktivnosti
Podaci takođe ukazuju na negativan uticaj antropogenih pritisaka: bogatstvo vrsta u zemljišnim semenskim fondovima je generalno veće u netaknutim u odnosu na degradirana staništa. To znači da degradacija zemljišta smanjuje genetski i vrstni potencijal tla za prirodnu obnovu vegetacije.
Istraživači upozoravaju da ova zapažanja imaju praktične posledice: ograničeno bogatstvo vrsta u semenskom fondu može smanjiti efikasnost pasivne restauracije — procesa u kome se ekosistemi obnavljaju bez dodatnog ljudskog unošenja biljnih vrsta.
Za kraj
Dok Svalbard ostaje ključna međunarodna sigurnosna kopija za kultivisane useve, zemljišni semenski fond predstavlja ogroman i dinamičan izvor biološke raznovrsnosti i otpornosti ekosistema. Očuvanje i obnova prirodnih staništa, smanjenje degradacije i dalje istraživanje globalnih obrazaca semenskih fondova biće ključni za buduću sposobnost prirode da se oporavi od poremećaja.
Izvor: Nature Communications; sinteza podataka iz oko 1.400 studija (analiza 3.096 uzoraka iz 94 zemlje).
Pomozite nam da budemo bolji.




























