Studija Yale istraživača pokazuje da semaglutid, aktivna supstanca u GLP‑1 lekovima, pojačava aktivnost AgRP neurona koji su ranije bili povezani sa povećanim apetitom. Neočekivano, ta aktivacija dovodi do većeg sagorevanja masnog tkiva u mirovanju i pomaže u održavanju gubitka težine. Eksperimenti na miševima bez AgRP neurona pokazali su slabiji i neodrživ efekat GLP‑1 terapije, dok su neizmenjeni miševi zadržali pad težine od oko 10–15%. Autori ističu da su potrebna dalja istraživanja pre nego što se nalazi mogu primeniti na ljude.
Kako Semaglutid Aktivira Neočekivan Neuron i Pomaže Održavanju Mršavljenja

Ćelija u mozgu koja se ranije smatrala preprekom u procesu mršavljenja mogla bi zapravo biti ključ za dugotrajno održavanje smanjenja telesne mase. Istraživači sa Yale univerziteta ispitivali su kako GLP‑1 terapije deluju u mozgu, fokusirajući se na aktivnu supstancu semaglutid, a rezultate su objavili u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Tim je otkrio da semaglutid snažno aktivira neuron poznat kao agouti‑related peptide (AgRP), koji je tradicionalno povezan sa pojačanjem apetita. Neočekivano, ta pojačana aktivnost nije dovela do jake potrošnje hrane, već do povećanog sagorevanja masnog tkiva u mirovanju, što pomaže u održavanju gubitka težine.
Rezultati iz studije na miševima
U eksperimentima na miševima genetski izmenjenim tako da nemaju AgRP neurone, životinje su gubile manje težine i nisu mogle da održe dugoročni pad telesne mase prilikom primene GLP‑1 leka. Nasuprot tome, neizmenjeni miševi odgovorili su gubitkom od otprilike 10–15% telesne mase i uspešno održavali taj gubitak tokom dužeg perioda.
Šta to znači za ljude?
Direktno ispitivanje AgRP neurona kod živog čoveka trenutno nije izvodljivo, ali autori studije smatraju da otkriće otvara novi pravac razumevanja mehanizama koji održavaju smanjenje težine. Takvi uvidi mogu pomoći u dizajniranju terapija koje su efikasnije ili imaju manje neželjenih efekata.
„Identifikovanjem prethodno neprepoznatog neuronskog mehanizma koji učestvuje u održavanju gubitka težine, naš rad daje nove biološke uvide koji bi na kraju mogli pomoći da se dizajniraju terapije koje su ili efikasnije ili imaju manje neželjenih efekata,“ rekao je autor studije Mateus d'Ávila za Science Daily.
Iako su rezultati obećavajući, neophodna su dodatna istraživanja kako bi se ustanovilo da li se isti procesi javljaju i kod ljudi i kako bi se eventualno razvile ciljanije terapije protiv gojaznosti.
Pomozite nam da budemo bolji.




























