Nova studija u Science Advances pokazuje da metabolizam fruktoze u ileumu može pojačati apsorpciju masti i doprineti gojaznosti — bar kod miševa. Miševi bez enzima KHK-C, koji razgrađuje fruktozu u tankom crevu, dobili su manje na težini nakon 12 nedelja visokog unosa HFCS-a. Mehanizam uključuje promene mikrobioma, pad broja ilealnih makrofaga i skraćene lakteale, što smanjuje prenos masti iz creva u organizam. Potrebne su studije na ljudima pre kliničkih zaključaka.
Nije Samo Do Kalorija: Kako Fruktoza U Tankom Crevu Može Pojačati Apsorpciju Masti

Stope gojaznosti rastu, pa svako novo otkriće o mehanizmima koji dovode do povećanja telesne mase ima javnozdravstveni značaj. Novo istraživanje tima sa University of California, Irvine, objavljeno u Science Advances, otkriva neočekivanu vezu između metabolizma fruktoze u tankom crevu i efikasnosti apsorpcije dijetalnih masti — nalaz koji može promeniti način na koji gledamo ulogu šećera u gojaznosti.
Glavni nalazi
Istraživači su genetski modifikovali miševe da im nedostaje enzim KHK-C koji omogućava razgradnju fruktoze u tankom crevu. Nakon 12 nedelja visokog unosa visokofruktoznog kukuruznog sirupa (HFCS) miševi bez KHK-C dobili su manje na težini i imali su manje telesne masti u poređenju s kontrolama. Promene su pratili i značajne pomake u sastavu crevnog mikrobioma.
Kako to funkcioniše — predloženi mehanizam
Detaljnija analiza pokazala je sledeće korake: smanjena intestinalna obrada fruktoze dovodi do pada broja makrofaga u ileumu (krajnji deo tankog creva), što uzrokuje skraćenje lakteala — specijalizovanih limfnih sudova u resicama zaduženih za transport lipida. Kao posledica, manje masti se prenosi iz creva u organizam, što se vidi i kao povećan procenat masti u stolici. Efekat je reproduciran fekalnom transplantacijom: mikrobiom iz miševa bez KHK-C preneo je sličnu promenu apsorpcije masti na primioce.
Autori: „Inhibicija katabolizma fruktoze u malom crevu neočekivano ublažava fruktozom-indukovanu gojaznost i insulinsku rezistenciju.“
Metodološka ograničenja i oprez
Važno je naglasiti da su rezultati dobijeni u mišjem modelu uz visok unos HFCS-a i da direktna primena na ljude nije dokazana. Doza i način unosa fruktoze u eksperimentu mogu se razlikovati od tipične ljudske ishrane. Potrebne su dodatne studije na ljudima pre nego što zaključimo da isti procesi važe i kod ljudi.
Implikacije i perspektive
Studija otvara nekoliko mogućih pravaca: bolje razumevanje uloge crevnog mikrobioma u nutritivnoj biologiji, mogućnost identifikovanja bakterijskih sojeva koji utiču na rast lakteala, pa čak i razvoj novih probiotika ili terapija koje ciljaju smanjenje efikasnosti apsorpcije masti. Takođe upućuje na to da uticaj šećera na gojaznost nije isključivo „kalorijski“ — fruktoza može programski menjati intestinalnu arhitekturu i funkciju.
Zaključak: Otkriće je značajno i intrigantno, ali zasad ograničeno na eksperimentalne uslove kod miševa. Potrebna su klinička istraživanja da se proceni relevantnost za ljudsko zdravlje i potencijalne primene u prevenciji gojaznosti.
Istraživanje: Lopez i saradnici, Science Advances, 2026.
Pomozite nam da budemo bolji.




























