Izveštaj beleži alarmantan porast napada na obrazovanje: najmanje 8.566 incidenata u 2024–2025. To je porast od preko 40%, a više od 10.600 učenika i obrazovnog osoblja je povređeno ili pogođeno. Dr Maleiha Malik upozorava da sukobi razaraju obrazovne sisteme i ostavljaju trajne psihosocijalne posledice — ubrzano učenje i tehnologija mogu pomoći, ali ne mogu u potpunosti nadoknaditi gubitke.
Kada rat oduzme učionice — mogu li deca ikada da nadoknade izgubljeno obrazovanje?

Milionima dece koja žive u zonama sukoba rat znači mesecima ili godinama bez škole. Od Ukrajine i Sudana do Gaze, škole su oštećivane ili zatvarane, a obrazovni sistemi su ozbiljno poremećeni.
Međunarodni dan za zaštitu obrazovanja od napada (9. septembar) podseća na rastući problem: najnoviji izveštaj Education Under Attack beleži najmanje 8.566 napada na obrazovanje i incidente u vezi s vojnom upotrebom škola i univerziteta u 2024. i 2025. godini — porast od više od 40% u odnosu na prethodni period. Najmanje 10.600 učenika, nastavnika, profesora i drugog obrazovnog osoblja je povređeno ili pogođeno.
Za izvršnu direktorku Fondacije Education Above All, dr Maleihu Malik, posledice takvih napada prate decu dugo nakon prestanka oružanih dejstava: sistemske štete, gubici u obrazovanju, povećano siromaštvo i rizik od dugoročnih ciklusa nasilja.
«Uticaj na to je razoran», ističe dr Malik, i dodaje da šteta nadilazi samo razrušene zidove — pogađa ceo obrazovni lanac i zajednice koje zavise od škole.
Šta se može učiniti? Dr Malik smatra da programi ubrzanog učenja i tehnološka rešenja mogu pomoći da se delimično nadoknade izgubljene nastavne jedinice, ali jasno ukazuje na ograničenja: ne postoji način da se u potpunosti poništi šteta koju izaziva konflikt.
Iskustvo iz pandemije COVID-19 pokazalo je koliko brzo učenje može biti prekinuto, ali i da je moguće razviti alternativne modele — digitalne platforme, učenje na daljinu i fleksibilni programi. Ipak, akademska nadoknada predstavlja samo deo problema.
Pre nego što razmišljamo o znanju i školskim ocenama, moramo posmatrati dete kao celinu: trauma, stres i psihosocijalne posledice zahtevaju hitnu pažnju. Dr Malik naglašava potrebu za programima mentalnog zdravlja, obukom nastavnika i sigurnim prostorima za učenje.
Posebno zabrinjava porast učešća državnih snaga u napadima na škole. «Povećanje od 40% nije samo malo povećanje — to je talas», kaže dr Malik i upozorava da neki državni akteri rizikuju napade na civilnu infrastrukturu, uključujući obrazovne ustanove.
Efekti sukoba osećaju se i daleko od fronta: deca u Kataru i drugim zemljama Zaliva doživljavaju raketne uzbune, zatvaranje škola i prekide putovanja, što izaziva konstantan stres i anksioznost.
Preporuke i zaključak
Dr Malik poziva na jačanje međunarodnih institucija i dosledniju primenu međunarodnog prava koje štiti škole i civile tokom rata. Umesto da se odustane od multilateralizma, potrebno ga je ojačati kako bi se obezbedila zaštita obrazovanja i dugoročna podrška deci pogođenoj sukobima.
Ključne poruke: hitno očuvanje bezbednosti škola, ulaganje u psihosocijalnu podršku, razvoj prilagodljivih obrazovnih programa i međunarodna odgovornost za zaštitu obrazovne infrastrukture.
Pomozite nam da budemo bolji.



























