Plava tuna se vraća u britanske vode zahvaljujući merama očuvanja i promenama u morskom okruženju. ICCAT i britanske vlasti povećale su kvote i dozvole, dok projekat Thunnus UK prati migracije i ekologiju ribe. Ribarima su dodeljene licence uz obavezne obuke o rukovanju i dobrobiti, a stručnjaci upozoravaju na potrebu stroge regulative i daljeg naučnog monitoringa.
Plava tuna se vraća u britanske vode — nauka, kvote i nova pravila za ribare

Naučnici i ribari u Velikoj Britaniji udružili su se kako bi bolje razumeli i upravljali rastućom populacijom atlantske plave tune u britanskim vodama. Nakon decenija pada usled prekomernog izlova, broj jedinki raste, što otvara ekonomske mogućnosti ali i zahteva strogo naučno zasnovano upravljanje.
Oporavak i razlozi za povratak
Dr Lucy Hawkes, profesorka ekologije na Univerzitetu u Exeteru, podseća da je populacija plave tune kolabirala sredinom 1960‑ih zbog velikih izlova, posebno juvenilnih jedinki, ali da se sada primećuje oporavak. Tim Thunnus UK označava i prati tune kako bi utvrdio njihove migracije i ekologiju.
Uloga očuvanja i promena okoline
Stručnjaci ističu da je kombinacija mera za očuvanje, stroge regulative, kao i promena u morskom okruženju (topljenje voda i pomak planktona/plena) verovatno dovela do povratka ribe. Emily Theobald iz Cornish Fish Producers Organisation naglašava da su i klimatski faktori i bolji status plena (sardine i drugi sitni pelagični organizmi) doprineli ovom trendu.
Kvote, licence i ekonomski uticaj
Međunarodna komisija za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT) povećala je britansku godišnju kvotu sa 63 tone (kvote za 2024–2025) na 230 tona za period 2026–2028. MMO je udvostručio broj komercijalnih licenci sa 15 na 30, a odobrilo je i 145 rekreativnih dozvola za Englesku i 6 za Džerzi.
Defra je saopštila da komercijalni ribari mogu iskrcati ukupno 120 tona plave tune u 2026. godini (vrednost procenjena na oko £1,4m na osnovu istorijskih cena), dok je dodatnih 26 tona rezervisano za komercijalno‑naučne probne ribolove (procena ~£300,000).
Prema izjavama ribara, svi uspešni nosioci komercijalnih licenci dobijaju godišnji limit od 4.000 kg plave tune (što je približno 3.600 kg iskrcane težine), a početna oprema za prelazak na ovaj tip ribolova košta oko £7.000–8.000. Ako se iskrca cela kvota, pojedini ribari i brodovi mogu ostvariti značajan dodatni prihod.
Bezbednost i dobrobit ribe
Po prvi put, ribari sa licencom moraju proći obuku koju vodi Angling Trust. Kurs (online + jednodnevna praktična obuka) pokriva dobrobit ribe, pravilno rukovanje, izbor opreme, tehnike oživljavanja i puštanja, beleženje podataka i izbegavanje ometanja drugih vrsta. Organizatori ističu da su bezbedno rukovanje i dobrobit ribe ključni za održivost ovog rastućeg ribarstva.
Naučna otkrića i zabrinutosti
Tim Thunnus UK je od 2018. pratio 165 tuna i, kako navode, nijedna od praćenih jedinki nije ušla u Severi more. Zabeleženi su veliki primerci: u avgustu je kod Whitbyja ulovljena tuna od 338 kg, jedna od najvećih zabeleženih u britanskim vodama. Naučnici napominju da su tune izuzetno migratorne i da je potrebno dodatno genetsko i označavanje kako bi se utvrdilo poreklo većih jedinki.
Postoje i ekološke zabrinutosti: veći broj tuna menja lokalne mreže ishrane — tuna može pojesti do ~20% svoje telesne težine dnevno, što utiče na populacije sardina, skuše i srdela. Stručnjaci zato pozivaju na pažljivo upravljanje kvotama i monitoring kako bi se očuvala ravnoteža i dugoročna održivost.
Zaključak
Povratak plave tune predstavlja i priliku i izazov: donosi ekonomske koristi priobalnim zajednicama ali zahteva visoke standarde dobrobiti, strogu naučnu kontrolu i međunarodnu saradnju kako bi se osiguralo održivo korišćenje resursa.
„To je prilika koju ne smemo da potrošimo — upravljanje i nauka moraju ići ruku pod ruku.“ — Dr Lucy Hawkes
Pomozite nam da budemo bolji.




























