Ukrajinska kontraofanziva kod Lymana rezultirala je povraćajem više od 200 km² i pokazala efikasnost dobro koordinisanih oklopnih manevara podržanih dronovima, elektronskim ratovanjem i preciznom vatrom. Operacija demistifikuje ideju da dronovi sami mogu da zauzmu i drže teritoriju — za to su i dalje potrebni vojnici i kontrola vazduha. Posledice su značajne za pregovore, mogućnost ruske mobilizacije i planiranje budućih oružanih snaga, uključujući britanski koncept 20/40/40.
Ukrajina povratila 200+ km² kod Lymana — majstorska lekcija kombinovane borbe

Preuzimanje više od 200 km² teritorije oko donbaškog grada Lyman, koje je izvela Ukrajina, moglo bi postati jedna od najznačajnijih kopnenih operacija ovog rata. Ono što ovu akciju čini posebno važnom nije samo povraćeni teren, već način na koji je ostvaren.
Tokom više od četiri meseca ukrajinske snage su održavale visok nivo operativne diskrecije, skrivajući namere dok su pripremale oklopnu manevarsku operaciju integrisanu sa dronovima, elektronskim ratovanjem i preciznom vatrom. To je primer moderne, dobro koordinisane kombinovane borbe — suprotan suđenjima da su „ratovi dronova“ jedina budućnost konflikata.
Raskid između retorike i realnosti
Samo prošlog vikenda Vladimir Putin je, prema izveštajima, rekao američkim izaslanicima Steveu Witkoffu i Jaredu Kushneru da bi njegova cena za prekid vatre bila predaja celog Donbasa. U isto vreme, ruske snage su bile primorane na povlačenje oko Lymana i potisnute prema granici odakle je pre skoro pet godina počela invazija. Ta kontradikcija jasno pokazuje raskorak između kremljovske retorike i stvarnosti na terenu.
Ostaje pitanje šta mu zapravo govore vrhunski ruski komandanti — da li mu prikrivaju istinu ili je predsednik toliko vezan za sopstvenu naraciju da ne prihvata drugačije informacije. Nijedna od tih opcija ne uliva mnogo nade u Moskvi.
Šta ovo znači za pregovore i globalnu vojnu doktrinu
Za Ukrajinu ovaj dosije ima ogromno strateško značenje: Zelenski više ne pregovara iz pozicije neminovnog ruskog napredovanja. Može da ukaže na bojište i argumentuje — zašto predavati teritoriju koju protivnik ne uspeva da zadrži?
Operacija kod Lymana takođe potvrđuje da, iako dronovi dramatično unapređuju izviđanje, ciljanja i udare, oni ne mogu sami da zauzmu i drže prostor protiv organizovanog i odlučnog protivnika. Zauzimanje i kontrola tla i dalje zahtevaju ljudsku silu, podržanu oklopom, vazdušnom nadmoći i elektronskim ratovanjem.
Ukrajinske snage su pokazale da oklop može da preživi i deluje na izuzetno zasićenom bojištu dronovima zahvaljujući elektronskom ratovanju, ometanju, prikrivanju, obmanama i upotrebi podržavajućih dronova. Ključna lekcija: kontrola vazduha — bilo putem aviona, dronova, EW ili njihove kombinacije — ostaje presudna za uspeh operacija na zemlji.
Širi geopolitički i strateški uticaji
Ova operacija je relevantna i izvan Ukrajine. Potvrđuje opravdanost vojnih koncepata poput britanskog pregleda strateške odbrane i 20/40/40 modela (20% tradicionalnih platformi, 40% jednokratnih dronova, 40% trajnih autonomnih sistema), ali i podseća da planovi na papiru zahtevaju političku volju za finansiranje i održavanje kadrova i opreme.
Postoje i neposredne političke implikacije: loše nametnut mir mogao bi samo da odloži sukob i omogući Rusiji da se obnovi; nedostatak sposobnosti za stvaranje dovoljne borbene rezerve mogao bi primorati Kremlj na novu opštu mobilizaciju — što bi za Putina predstavljalo ogroman politički rizik.
Operacija kod Lymana je primer kako kombinovane snage mogu da stvore taktičku i stratešku prednost. Njeni odjeki trebalo bi da se osećaju u Vašingtonu, Moskvi i Londonu, pri čemu su odlučnost, finansiranje i strateško liderstvo ključni za dalji tok sukoba.
Pomozite nam da budemo bolji.




























