Tim iz Shanxi Province predlaže da se >12.000 napuštenih rudnika uglja u Kini preuredi u podzemne laboratorije za kontrolisanu poljoprivredu. Studija ističe prednosti kao što su stabilna mikroklima, mogućnost korišćenja geotermalne energije i tretman kontaminirane vode. Autori naglašavaju da se radi o istraživačkim platformama, a ne o masovnoj proizvodnji hrane, i pozivaju na pilot-projekte i inženjerske provere.
Kina Predlaže Pretvaranje Napuštenih Rudnika U Podzemne Laboratorije Za Poljoprivredu

U Kini postoji više od 12.000 napuštenih rudnika uglja koji nude velike površine podzemnog prostora i razvijenu infrastrukturu — resurse koje istraživači smatraju pogodnim za novu vrstu eksperimentalne poljoprivrede. Tim iz Shanxi Province Coal-based Resources Green and High-efficiency Development Engineering Center predložio je da se tuneli i šire pećine iskoriste kao podzemne laboratorije za kontrolisane poljoprivredne eksperimente.
Autori rada objavljenog u China Mining Magazine (Yuan et al., 2026) priznaju i ključne nedostatke: podzemni prostori nemaju prirodno osvetljenje i padavine, što onemogućava tradicionalnu otvorenu proizvodnju. Ipak, navode brojne potencijalne prednosti koje bi mogle opravdati pretvaranje pojedinih lokacija u istraživačke platforme.
Zašto podzemna poljoprivreda?
Podzemni prostori omogućavaju veoma preciznu kontrolu mikroklime i proizvodnih faktora — svetlosti, temperature, vlažnosti, sastava vazduha i nivoa CO2 — te su zaštićeni od vremenskih nepogoda i ekstremenih posledica klimatskih promena. Kako navode istraživači:
„U uslovima intenzivnih globalnih klimatskih promena i rastućih potreba za poljoprivredom u ekstremnim i zatvorenim sredinama, istraživanje modela eksperimentalne poljoprivrede u podzemnim prostorima rudnika ima značajnu naučnu i inženjersku vrednost.“
Tehnički zahtevi i problemi
Autori su sproveli procenu podobnosti rudnika na osnovu stabilnosti stena, bezbednosti konstrukcija, sistema ventilacije i odvodnjavanja, kao i mogućnosti implementacije sistema za veštačko osvetljenje i regulaciju klimatskih uslova. Posebno su istaknuti zahtevi za:
- pouzdanom ventilacijom i monitoringom bezbednosti;
- efikasnim sistemima za odvodnjavanje i tretman podzemnih voda;
- izolacijom i prilagodbom prostora za kontrolisane eksperimente.
Zaključak studije je da određeni rudnici, uz adekvatne inženjerske mere, mogu postati stabilne platforme za istraživanja, ali da to nije jednostavan ili univerzalan proces — neće svi od ~12.000 lokacija biti pogodni za konverziju.
Održivost i dodatne koristi
Autori ukazuju na više ekoloških prednosti: pristup geotermalnoj energiji koja može obezbediti održivo grejanje sa manjim emisijama stakleničkih gasova, i mogućnost tretmana kontaminirane podzemne vode (zasićene sulfatima, metalima i drugim česticama) direktno u rudniku, za ponovnu upotrebu u navodnjavanju.
Napominju da nije reč o pretvaranju rudnika u masovne farme, već o naučno-eksperimentalnim platformama koje testiraju metode uzgoja u ekstremnim i zatvorenim uslovima — znanja koja mogu biti korisna i za primenu u udaljenim regionima ili u svemirskim misijama. Kao primer uspešne konverzije navode projekat Callio u Finskoj.
Šta dalje?
Iako studija ukazuje na potencijal, autori nisu izvestili o terenskim eksperimentima — sledeći korak su pilot-projekti i detaljne inženjerske provere sigurnosti i ekonomičnosti. Prema izveštaju South China Morning Post, broj zatvorenih rudnika mogao bi do kraja decenije porasti na oko 15.000, što predstavlja približno 7,2 milijarde m3 neiskorišćenog prostora.
Zaključak: Pretvaranje nekih napuštenih rudnika u podzemne laboratorije za poljoprivredne eksperimente je tehnički izvodljivo uz značajna ulaganja u sigurnost i sisteme kontrole okoline. Reč je pre svega o naučnim platformama s potencijalom za doprinos održivoj proizvodnji hrane u ekstremnim uslovima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























