2018. kineski geolozi su bušenjem otvorili curenje metana u Južnokineskom moru — rupu prečnika ~22 cm koja nije bila uspešno zapečaćena. U roku od 1–2 godine metanotrofni mikrobi i kopajući beskralješnjaci formirali su efikasan biološki filter koji je smanjio visinu mlaza sa ~1.200 m na ~800 m. Iako je lokalni biofilter brz i delotvoran, studija upozorava na šire posledice: povišeni metan u sedimentima do 500 m udaljenosti i >30% pad mikrobiološke raznolikosti, te rizik od deoksigenacije i zakiseljavanja morskih staništa.
Slučajno Curеnje Metana Ispod Južnokineskog Mora — Morski Život Ga Je Neočekivano Brzo Prigušio

Godine 2018. kineski geolozi su tokom ispitivanja potencijala prirodnog gasa izbušili rupu prečnika oko 22 centimetra na dnu Južnokineskog mora. Pokušaj zaptivanja kanala teškom blatom nije uspeo i iz otvora je naknadno izbio mlaz metana koji se u vodenom stubu popeo više od kilometra iznad morskog dna.
Tokom narednih godina istraživači su pomoću ehosonara, podvodnih kamera i hemijskih senzora pratili razvoj događaja. Ispostavilo se da je mesto curenja privuklo covekoliko raznovrsan skup organizama koji su zajedno formirali efikasan biološki „filter“ i znatno smanjili protok metana.
"Već u roku od samo jedne do dve godine formiran je efikasan ekosistem koji troši metan", kaže mikrobiološki ekolog Emil Ruff (University of Bremen).
Prvi kolonizatori bili su metanotrofne bakterije i arhee koje razgrađuju metan. Iako je ukupna mikrobiološka raznolikost u sedimentima pala, vrste koje koriste metan su zadovoljno procvetale. Za njima su pristigli kopajući beskralješnjaci — formiran je gust „pokrov crva“ iznad otvora — a potom i rakovi i drugi člankonošci.
Kako su životinje pomogle
Tube-građevinske aktivnosti crva i drugih beskralješnjaka intenzivno su mešale sedimente, što je verovatno doprinelo transportu kiseonika, nitrata i sulfata u dublje slojeve. Time su životinje i mikroorganizmi delovali sinergijski i ubrzali anaerobno i aerobno razlaganje metana, pa je visina mehurastog mlaza pala sa oko 1.200 m na približno 800 m tokom rasta biološkog filtera (posmatranja do 2023.).
Pre bušenja to mesto nije pokazivalo znatno curenje gasa i bilo je slabo naseljeno; jedan ljudski zahvat je, dakle, preoblikovao lokalni ekosistem.
Širi kontekst i posledice
Studija (Liang i saradnici, National Science Review, 2026) ukazuje da je uticaj širi od samog otvora: uzorci sa više od 40 lokacija oko centra curenja pokazali su povišene koncentracije metana u površinskim sedimentima i na udaljenosti do 500 metara, uz smanjenje mikrobiološke raznolikosti za više od 30%.
Ovo ima šire implikacije jer su morski sedimenti najveći rezervoar metana na Zemlji, a prirodni pukotine i ljudski objekti (npr. napuštene bušotine) mogu omogućiti ispuštanje tog gasa. Primer iz Severnog mora pokazao je curenja na 28 od 43 pregledane bušotine (63%), a autori procenjuju da stare bušotine godišnje ispuštaju hiljade tona metana.
Modeli iz 2025. sugerišu da curenja dublja od oko 300 m većinu metana rastvaraju u vodenom stubu i da ta količina malo doprinosi atmosferi. Ipak, i kada metan ostane u moru, njegovo lokalno naglo povećanje može izazvati deksigenaciju (smanjenje kiseonika), zakiseljavanje i drastične promene u strukturi ekosistema — što je posebno zabrinjavajuće u regionima gde se planira eksploatacija metan-hidrata.
Između 2010. i 2020. kineski programi završili su više od 80 evaluacionih bušotina u Južnokineskom moru; nije javno poznato koliko ih je adekvatno zapečaćeno niti kakav je dugoročni efekat na lokalne morske zajednice.
Ovo istraživanje je jedno od prvih koja su pratila ljudski izazvano curenje metana tokom više godina i pokazuje da ekosistemi mogu formirati efikasne lokalne barijere, ali i da ljudska aktivnost brzo menja sastav i funkciju morskih zajednica.
Studija: Liang et al., National Science Review (2026).
Pomozite nam da budemo bolji.




























