Naučnici sa Univerziteta u Uppsali ispitali su sliku potpisanu "L daVinci" pomoću Ramanove spektroskopije i mikroskopa. Od 13 identifikovanih pigmenata, 12 odgovara renesansnom periodu, dok je jedan — pruska plava — sintetički pigment uveden početkom 18. veka. Istraživači pretpostavljaju da je pruska plava rezultat naknadne restauracije; to samo po sebi ne dokazuje da je slika falsifikat.
Laserska analiza slike potpisane „L daVinci“ otkriva prusku plavu — da li to diskredituje autentičnost?

Naučnici sa Univerziteta u Uppsali primenili su Ramanovu spektroskopiju i mikroskopske analize na istorijskoj slici potpisanoj "L daVinci" koja prikazuje rimskog cara Domicijana. Cilj istraživanja bio je ispitati hemijski sastav pigmenta i proceniti da li materijali odgovaraju renesansnom periodu.
Slika je ranije bila ponuđena na aukciji u kući Christie's u Londonu 1928. i 1929. godine, kada je bila pripisivana Tijanu. Kasnije ispitivanje otkrilo je teško uočljiv potpis "L daVinci" sa rečju koja se tumači kao pinxit — latinski izraz za "naslikao".
U istraživanju su uzeti mali uzorci iz različitih delova slike i analizirani Ramanovom spektroskopijom, dok su detalji pigmenta proveravani pod mikroskopom. Identifikovano je 13 pigmenata: 12 su bili tradicionalni pigmenti dostupni tokom Srednjeg veka i Renesanse, dok je jedan — pruska plava — sintetički pigment koji se pojavio tek početkom 18. veka.
"Prirodno je bilo uzbudljivo raditi na delu koje bi moglo biti delo Leonarda da Vincija. Još važnije, potpis je teško uočljiv", rekao je Jakob Thyr, autor studije objavljene u časopisu Materials Today Advances.
Crni pigment u potpisu identifikovan je kao carbon black, pigment poznat još iz antičkog doba. Otkrivanje pruske plave sugeriše da je taj pigment naknadno uveden — verovatno tokom restauracije ili retuširanja u 18. ili kasnijem veku. Potvrdu za to daje i rendgenska snimanja koja pokazuju promene u slojevima boje upravo u zonama gde je pronađena pruska plava.
Dr Thyr i kolege ističu da prisustvo kasnijih pigmenata u ograničenim delovima dela ne znači automatski da je slika falsifikat: restauratorski zahvati i retuši su česta pojava kod starih slikarskih dela. S druge strane, sama analiza materijala ne može konačno odrediti autorsko poreklo ili potvrditi da li je Leonardo ili Tijano zaista autor.
Zašto je ovo važno
Studija demonstrira kako savremene metode materijalne nauke — kao što su Ramanova spektroskopija i rendgenska snimanja — doprinose proučavanju autentičnosti i istorije umetničkih dela. Takve tehnike omogućavaju neinvazivno i detaljno istraživanje pigmenata i slojeva boje, što može pomoći kustosima, restauratorima i istoričarima umetnosti da jasnije razumeju složenu prošlost jednog rada.
Zaključak: Nalaz pruske plave na slici potpisanoj "L daVinci" ukazuje na naknadne intervencije, ali ne diskvalifikuje automatski delo kao falsifikat. Potrebne su šire komparativne analize i istorijsko-kontekstualna istraga kako bi se doneli čvršći zaključci o autorstvu.
Pomozite nam da budemo bolji.

























