Španski paleontolozi iz Fundación Conjunto Paleontológico de Teruel‑Dinópolis identifikovali su prvi potvrđeni primerak roda Diplodocus izvan Severne Amerike. Nalaz je detaljno opisan u Journal of Vertebrate Paleontology i potiče sa lokaliteta La Tejería u opštini El Castellar, provincija Teruel. Reč je o jednom od najkompletnijih diplodocidnih ostataka ikada pronađenih u Evropi.
Šta je pronađeno
Tim je iskopao 14 izuzetno očuvanih repnih (caudalnih) pršljenova i nekoliko chevron kostiju — karakterističnih vilasto razdvojenih kostiju koje se nalaze ispod repa. Rana osteološka analiza ukazala je na sličnosti sa diplodocinim sauropodima, a detaljnija morfologija i filogenetske analize ukazale su da primerak pripada rodu Diplodocus, najbliže srodnom Diplodocus hallorum.
Ključne anatomske odlika
Istraživači su izdvojili više dijagnostičkih karakteristika: velike pneumatične šupljine u pršljenovima, duboki longitudinalni žlebovi na kostima repa, vilasto razdvojeni (forked) chevroni i izdužena tela pršljenova bez bočnih rebara. Kombinacija ovih osobina, potkrepljena analizama pomoću maksimalne parcimonije i Bayesove inferencije, upućuje na identifikaciju kao Diplodocus.
Geološki kontekst i značenje
Španski primerak datira na oko 150 miliona godina — blizu kraja jurskog perioda. Njegovo prisustvo u Evropi predstavlja ubedljiv paleontološki dokaz da su diplodocidi mogli da se disperzuju između severnoameričkog i evropskog kopna preko proto‑Atlantskog prostora, verovatno koristeći povremene kopnene mostove nastale tokom regresivnih faza mora.
Veličina i lokalna važnost
Prema proceni suautora Alberta Cobosa, primerak iz El Castellara bio je dugačak oko 25 metara (približno 82 stope), što ga izjednačava po veličini sa severnoameričkim rođacima. Ovaj nalaz dodatno potvrđuje Teruel kao važan region za proučavanje raznolikosti jurskih dinosaurusa, uz rodove poput Turiasaurus i Losillasaurus koji prikazuju drugu morfološku grupu velikih sauropoda.
Značaj: Otkrivanje Diplodocus u Španiji menja dotadašnju predstavu o geografskoj rasprostranjenosti ovog roda i otvara nova pitanja o migracionim putevima i paleoekologiji kraja jure.
Osim naučnog značaja, ovaj pronalazak ima i muzejsku i edukativnu vrednost — dodatno pozicionira fondaciju Dinópolis i region Teruela kao referentnu tačku za proučavanje paleobioraznovrsnosti kasne jure.