Specijalni sud u Hagu izriče prvostepenu presudu protiv Hašima Tačija i još trojice suvoptuženih 16. septembra 2026. u 10 časova — gotovo trećinu veka nakon događaja koji se u optužnici pripisuju paravojnoj formaciji tzv. OVK na Kosovu i Metohiji.
Ko su optuženi i šta im se stavlja na teret
Na optuženičkoj klupi nalaze se Hašim Tači, Kadri Veselji, Redžep Seljimi i Jakup Krasnići. Tužilaštvo je u završnoj reči zatražilo po 45 godina zatvora za svakog. Optužnica u deset tačaka tereti ih за gonjenje na političkoj i etničkoj osnovi, nezakonita hapšenja i pritvaranja, nehumane postupke, prisilne nestanke, mučenja i ubistva u 42 nelegalna pritvora navodno pod kontrolom tzv. OVK na Kosovu i u Albaniji. U optužnici se navodi da je od marta 1998. do septembra 1999. oko 407 osoba bilo pritvoreno, od kojih je najmanje 102 ubijeno.
Navodni saučesnici i lokacije stradanja
Među navodnim saučesnicima pominju se više istaknutih pripadnika tzv. OVK, dok su na spisku lokacija stradanja istaknuti Likovac, Lapušnik, Klečka, Brdo Beriša i pećina Volujak, gde su 2006. pronađeni posmrtni ostaci članova porodice Kostić.
Dokazi, svedoci i tok suđenja
Tužilaštvo je u postupku uvelo oko 5.000 dokaznih predmeta i približno 28.000 stranica materijala. U sudnici je govorilo 134 svedoka pozvanih u procesu; pored toga prihvaćeno je 164 pisanih izjava, što ukupno daje 298 svedoka uključenih u postupak. Tok suđenja trajao je kroz 227 sudskih dana.
Karakter svedočenja
Svedočili su i preživeli i članovi porodica srpskih žrtava koji su opisivali teške oblike zlostavljanja i posledice za svoje porodice. Albanski svedoci uglavnom su navodili da se ne sećaju detalja ili su događaje predstavljali kao preuveličane vojne akcije. Među svedocima odbrane pojavili su se i istaknuti zapadni zvaničnici koji su govorili o ograničenoj ulozi Tačija u operativnim odlukama.
"Da mi je makar da nađem jednu kost..."
Reakcije porodica, branilaca i tužilaštva
Predstavnici udruženja porodica nestalih očekuju osuđujuću presudu koja bi bar delimično „pokriла“ vreme provedeno u pritvoru i donela utehu porodicama koje decenijama tragaju za posmrtnim ostacima. Advokati odbrane ukazivali su na mogućnost blaže kazne ili oslobađanja, podsećajući na ranije međunarodne presude i pravne argumente o organizacionoj strukturi tzv. OVK.
Glavna tužiteljka navela je da su u predmetu prikazani opsežni dokazi i da je циљ postupka pokazivanje da i najmoćniji moraju odgovarati za svoja dela.
Šta sledi
Izricanje prvostepene presude je završna faza u ovom stepenu postupka — na nju postoji pravo žalbe, pa konačna pravna rešenja mogu potrajati godinama. Za mnoge porodice presuda predstavlja očekivanu ili poslednju priliku za pravdu; u suprotnom, razočarenje bi produbilo osećanje da srpske žrtve nisu dovoljno uzete u obzir.
Napomena: Tekst sažima tvrdnje iz optužnice i izjave učesnika postupka. Optužbe su predmet sudske odluke i, dok presuda ne bude izrečena i potvrđena, ostaju optužbe.