Nova studija u časopisu Comparative Cognition pokazuje da čimpanze u utočištu Ngamba Island umeju da revidiraju svoja uverenja na osnovu novih dokaza. U pet eksperimenata sa grupama od 15–23 čimpanze, životinje su procenjivale jačinu i količinu naznaka i u većini slučajeva donosile racionalne izbore. Nalaz sugeriše da metakognicija nije isključivo ljudska osobina i podstiče nas da preispitamo sopstvenu sklonost ka potvrđivanju starih uverenja.
Čimpanze menjaju mišljenje — šta nam to govori o ljudskoj racionalnosti?

Čimpanze umeju da revidiraju uverenja — i to racionalno
Ljudi često precenjuju sopstvenu racionalnost: kada neko uverenje pruža emocionalnu utehu, skloni smo da ga zadržimo i uprkos dokazima koji mu protive. Novi rad objavljen u časopisu Comparative Cognition podseća nas da promena mišljenja nije isključivo ljudska osobina — čak i čimpanze pokazuju sposobnost da preispitaju i revidiraju svoja uverenja kada dobiju nove informacije.
Kako je studija izvedena
Istraživači iz Sjedinjenih Država, Evrope i Ugande radili su sa grupama od 15–23 čimpanze u utočištu Ngamba Island Chimpanzee Sanctuary u Ugandi. U nizu od pet eksperimenata prikazivali su komad hrane, zatim ga skrivali u identičnim kontejnerima i davali uzastopne naznake o tome gde se hrana nalazi — neke naznake bile su jake (npr. direktno viđenje hrane), druge slabe (npr. zvuk u kontejneru).
Nakon prvobitnog izbora, čimpanzama bi bila ponuđena nova naznaka — koja je mogla biti slaba ili jaka, i nova ili redundantna — i dozvoljeno im je da promene odluku ili ostanu pri prvobitnom izboru. Istraživači su tako testirali da li životinje vrednuju kvalitet i količinu dokaza i da li uče da ignorišu zavaravajuće tragove.
Glavni nalazi
U svim eksperimentima čimpanze su dva do tri puta češće donosile ono što istraživači smatraju racionalnim od nerelevantnih ili pogrešnih izbora. Životinje nisu davale fiksnu vrednost svakom tipu dokaza; umesto toga, procenjivale su relativnu snagu informacija, bile osetljive na broj naznaka i mogle su da uče da ignorišu obmanjujuće tragove.
„Čimpanze nisu dodeljivale fiksnu vrednost svakom tipu dokaza; umesto toga, težile su relativnoj snazi dokaza.“
Zašto je to važno
Ovi rezultati imaju širi značaj za razumevanje metakognicije — sposobnosti da se misli o sopstvenim mislima — i pokazuju da takva fleksibilnost nije nužno vezana za jezik ili ljudsku kulturu. Nalaz takođe postavlja zanimljivo pitanje: ako i naši najbliži rođaci mogu da preispituju uverenja i prilagođavaju se novim dokazima, šta to govori o ljudskoj sklonosti ka potvrđivanju postojećih uverenja?
Studija nas podseća da menjanje mišljenja ne mora biti teško i da ljudi mogu učiti od prikaza racionalne fleksibilnosti kod životinja. Za dalju perspektivu, primatolog Frans de Waal i drugi autori podsećaju na širok spektar kognitivnih sposobnosti kod šimpanzi — empatiju, kulturu i društvene norme — koje razbijaju ideju apsolutne ljudske izuzetnosti.
Izvori i dalje čitanje: rad objavljen u Comparative Cognition; izvori sa terena u utočištu Ngamba Island; komentari i popularni tekstovi o kogniciji šimpanza.
Pomozite nam da budemo bolji.




























