MIT je razvio izuzetno male bežične bioelektronske čipove koji se mogu ubrizgati i krvlju doći do mozga, gde se autonomno implantiraju u ciljnu oblast. Testovi na miševima pokazali su da se uređaji mogu usmeriti bez stalne ljudske kontrole i da se bežično napajaju za preciznu električnu stimulaciju (neuromodulaciju). Čipovi su pre ubrizgavanja povezani sa živim ćelijama kako bi prešli krvno-moždanu barijeru. Istraživači planiraju početak kliničkih ispitivanja u naredne tri godine, uz napomenu da su potrebna dodatna ispitivanja bezbednosti i efikasnosti kod ljudi.
MIT razvija mikročip koji krvlju stiže do mozga i autonomno se implantira

Novi pristup lečenju mozga: mikročip koji sam odlazi na cilj
Inženjeri sa Massachusetts Institute of Technology (MIT) razvili su izuzetno male, bežične bioelektronske uređaje — veličine približno milijarditog dela jednog zrna pirinča — koje je moguće ubrizgati u organizam i koje potom krvlju dolaze do mozga.
Kako funkcionišu
Prema timu, ova „mikroskopska, bežična bioelektronika“ dizajnirana je da se autonomno implantira u ciljnu oblast mozga. Uređaji su pre ubrizgavanja integrisani sa živim biološkim ćelijama, što im, kako navode autori, omogućava da pređu krvno-moždanu barijeru i budu prihvaćeni od strane imunog sistema domaćina.
Rezultati na životinjama
Rad, objavljen u časopisu Nature Biotechnology, zasnovan je na eksperimentima na miševima. U tim ispitivanjima istraživači su pokazali da se minijaturni implantati mogu identifikovati i usmeriti tako da dosegnu određenu regiju mozga bez stalne ljudske intervencije. Nakon implantacije, čipovi se mogu bežično napajati i koristiti za preciznu električnu stimulaciju — tzv. neuromodulaciju.
Moguće primene i ograničenja
Autori navode da ovakav pristup može otvoriti nove mogućnosti lečenja neuroloških bolesti i smanjiti potrebu za invazivnim hirurškim zahvatima za ugradnju elektronskih uređaja. Ipak, važno je napomenuti da su dosadašnji rezultati ograničeni na životinjske modele: sigurnost, efikasnost i dugoročni efekti kod ljudi još nisu potvrđeni. Potencijalni rizici — uključujući imunološke reakcije, neočekivane biološke posledice i tehnička ograničenja bežičnog napajanja — zahtevaju dodatna ispitivanja.
Dalji koraci
Istraživači iz MIT-a navode da se nadaju početku kliničkih ispitivanja u roku od približno tri godine, ali će pre toga biti neophodna dodatna preklinička testiranja, bezbednosne studije i odobrenja nadležnih regulatornih tela.
Zaključak: Otkriće je perspektivno i može promeniti pristup nekim neurološkim terapijama, ali je dalji napredak uslovljen detaljnim proverama bezbednosti i efektivnosti kod ljudi.
Pomozite nam da budemo bolji.




























