U Trøndelagu je otkriven dobro očuvan grob žene iz 9. veka sa dve jakobove kapice položenim na usta — detalj dosad nepoznat za predhrišćansku Norvešku. Nakit i odevni elementi ukazuju na slobodnu, verovatno udatу ženu; u grobu su nađene i ptičje kosti. Arheolozi planiraju konzervaciju, radiougljenično datovanje, isotopske analize i DNK testove kako bi otkrili poreklo školjki i moguće veze sa drugim nalazima na istoj lokaciji.
Vikinška žena iz 9. veka s dve jakobove kapice na ustima — neobičan ritual koji zbunjuje arheologe

U obalnom polju u okrugu Trøndelag u centralnoj Norveškoj pronađen je grob iz 9. veka u kome su na usta pokojnice položene dve velike jakobove kapice. Nalaz, otkriven nakon što je metal-detektorista iskopao ovalnu fibulu tipičnu za vikinško doba, uzbunio je istraživače zbog neobičnog ritualnog detalja koji do sada nije zabeležen u predhrišćanskoj Norveškoj.
Prema vođi iskopavanja, Raymondu Sauvageu, grob sadrži skelet za koji arheolozi veruju da je ženskog pola. Kostur je neočekivano dobro očuvan, a od garderobe i nakita sačuvane su tipične vikinške fibule i prstenasta igla koja je zatvarala otvor na vratu unutrašnje haljine. Ti detalji ukazuju da je reč o slobodnoj, verovatno udatoj ženi — moguće gospodarici imanja.
Neobičan ritual: Dve jakobove kapice položene su direktno na usta pokojnice, konkavnom stranom okrenute napolje, tako da je ravna ivica bila usmerena nagore i delimično prekrivala donju vilicu. Pored školjki u grobu su nađene i ptičje kosti, što dodatno komplikuje tumačenje rituala. Do sada nije uočeno da li su školjke imale probušene rupe ili mehaničku obradu koja bi ih povezivala s drugim predmetima.
Poreklo školjki i moguće značenje: Velike atlantske kapice (jakobove kapice) česte su u severoistočnom Atlantiku i verovatno su lokalnog porekla — u okolini Trøndelaga takve školjke se mogu sakupljati, ali njihov ulov zahteva zaranjanje, pa nije jasno da li su bile ulovljene ronjenjem ili skupljene na plaži. Značenje školjki u pogrebnom kontekstu ostaje nejasno: u ranijim periodima slični motivi povezivani su sa simbolikom života posle smrti, dok su u kasnijem srednjem veku školjke postale simbol hodočašća sv. Jakovu.
Regionalni značaj i dalje analize: Nalaz je ocenjen kao važno kulturno nasleđe. Hanna Geiran, direktorka Norveške direkcije za kulturno nasleđe, istakla je izvanrednu očuvanost skeleta. Arheolozi planiraju konzervaciju predmeta, uzimanje uzoraka za radiougljenično datovanje, isotopske analize i DNK testove kako bi se utvrdilo poreklo prehrane, hronologija i moguća srodnost s drugim nalazima.
Ranije ove godine u istom polju otkriven je i drugi skelet koji verovatno potiče iz 8. veka, nekoliko generacija pre opisane pokojnice. Dalja istraživanja treba da rasvetle da li su grobovi bili povezani po društvenom statusu, rodbinskim vezama ili nekoj lokalnoj tradiciji sahranjivanja.
Zaključak: Dve jakobove kapice na ustima vikinške žene predstavljaju neočekivan i intrigantan nalaz koji otvara pitanja o pogrebnim običajima u predhrišćanskoj Norveškoj. Kombinacija tipične vikinške opreme i neobičnog ritualnog detalja čini ovaj grob važnim predmetom daljih istraživanja.
Pomozite nam da budemo bolji.




























