Svet Vesti
Nauka

Nevidljiva solarna oluja pogodila Zemlju 20. novembra — šta su 'stealth' CME i zašto su važni

Nevidljiva solarna oluja pogodila Zemlju 20. novembra — šta su 'stealth' CME i zašto su važni

Stealth solarni izbačaj mase pogodio je Zemlju 20. novembra i stigao bez uobičajenih vidljivih signala, što otežava rano upozorenje. NOAA i drugi instrumenti su zabeležili kratko pojačanje magnetskog polja na 18 nT u 9:20 EST (14:20 GMT) i brzine vetra od 400–500 km/s. Kombinacija stealth CME i visokobrzinskog toka mogla je doprineti aurorama u srednjim geografskim širinama. Takvi događaji su češći u opadajućoj fazi solarnog ciklusa i predstavljaju izazov za prognoze svemirskog vremena.

20. novembra Zemlju je pogodio takozvani "stealth" koronalni izbačaj mase (CME) — solarna oluja koja je stigla bez uobičajenih vidljivih signala i zato je veoma teška za rano detektovanje. Događaj nije prouzrokovao snažnu geomagnetnu oluju, ali je dovoljno poremetio uslove solarnog vetra da doprinese pojavi aurora u srednjim geografskim širinama.

Šta su se dogodilo i kakvi su podaci

Instrumenti su zabeležili da su uslovi solarnog vetra 20. novembra bili pod uticajem visokobrzinskog toka iz koronalne rupe sa negativnim polaritetom, uz mogućnost "ugrađenog tranzijentnog signala" — simptom koji može ukazivati na stealth CME. Intenzitet magnetskog polja koje nosi solarni vetar, obično oko 4–6 nT, kratko je porastao na 18 nT u 9:20 po američkom istočnom vremenu (14:20 GMT). Istovremeno, brzine solarnog vetra kretale su se između 400 i 500 km/s, što je iznad uobičajenih pozadinskih vrednosti u blizini Zemlje.

Zašto su stealth CME opasni za prognozu

Za razliku od tipičnih CME koji prate sjajni bljeskovi, nagle promene u ekstremno ultravioletnom spektru i velike petlje na površini Sunca, stealth CME nastupaju tiho: bez jasnih tragova na snimcima diska Sunca i često nevidljivi u koronografskim snimcima. Obično su slabiji i sporiji, pa ih naučnici često prepoznaju tek po njihovom dolasku i po promenama u solarnom vetru. To predstavlja ozbiljan izazov za prognozu svemirskog vremena, naročito jer neki stealth događaji mogu imati snažne magnetske potpise u međplanetarnom prostoru.

"Stealthy solarstorms are back! They are stealthy because they have no signature in on-disk or coronagraph imagery. We only detect them when they arrive at Earth," napisala je fizičarka svemirskog vremena Tamitha Skov na platformi X.

Posledice na Zemlji

Kombinacija ovog stealth CME i ubrzanog toka iz koronalne rupe verovatno je dovela do izveštaja o aurorama iz srednjih geografskih širina, uključujući delove Mejna u SAD i Danske. Visokobrzinski tok je dodatno pojačao geomagnetnu aktivnost, pa su aurore bile vidljive nešto južnije od uobičajenih visokih pojaseva.

Šta to znači za naredni period

Stealth izbačaji su češći u opadajućoj fazi 11-godišnjeg solarnog ciklusa, kada su oblas­ti Sunca mirnije, a magnetno polje jednostavnije. Studija iz 2021. godine ukazuje da takvi tihi izbačaji mogu nastati iz relativno mirnih regiona, ali ipak proizvesti snažne magnetne efekte u svemiru, što dodatno komplikuje rane prognoze. Kao što je Skov napomenula, ovakvi događaji mogu biti rani znak približavanja Sunčevog minimuma, iako privremeno mogu pratiti i značajniji solarni izbruhi.

Uprkos tome što ovaj pojedinačni događaj nije izazvao jake geomagnetne oluje, upravo nepredvidivost stealth CME podvlači potrebu za kontinuiranim višespektralnim i višedometnim posmatranjima Sunca kako bi se unapredila tačnost prognoza svemirskog vremena.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno