Studija objavljena u Nature pokazuje da trenutna suša na jugozapadu SAD, najsnažnija u približno 1.200 godina, može potrajati još oko dve decenije. Analiza 572 simulacije u 12 klimatskih modela otkriva da prosečan obrazac simulacija prati posmatranja, što ukazuje na značajan uticaj ljudskih emisija na Pacifičku dekadnu oscilaciju (PDO). Autori procenjuju da antropogeni faktori objašnjavaju približno polovinu međudecenijske varijabilnosti PDO, što sužava raspon projekcija padavina i pomaže planiranju vodenih resursa.
Suša na jugozapadu SAD može potrajati još dve decenije — ljudski uticaj menja Pacifičku dekadnu oscilaciju

Rezervoari duž reke Kolorado — jedni od najvažnijih skladišta vode u SAD — sve se više prazne, otkrivajući potonule čamce, povremeno i posmrtne ostatke te izloženu, ogoljenu zemlju. Trenutna suša u regionu traje oko dva i po veka i ocenjena je kao najsušniji period u poslednjih približno 1.200 godina. Čak ni intenzivne atmosferske reke proteklih zima nisu značajno preokrenule ovaj trend.
Nedavno objavljen rad u časopisu Nature sugeriše da trenutni sušni period može da potraje još oko dve decenije. Istraživači su analizirali podatke iz 572 klimatske simulacije napravljene u 12 naprednih modela i otkrili da prosečan obrazac simulacija ne samo da odgovara posmatranjima već i ukazuje na izražen uticaj ljudskih emisija na jedan od glavnih klimatskih mehanizama — Pacifičku dekadnu oscilaciju (PDO).
Šta je Pacifička dekadna oscilacija (PDO)?
PDO je obrazac dugoročnih oscilacija površinskih temperatura severnog Pacifika koji utiče na padavine i vremenske prilike u zapadnim delovima Severne Amerike. U pozitivnoj fazi PDO obično doprinosi većim padavinama u zapadnom SAD, dok negativna faza povezuje sa sušnijim uslovima.
Šta su pokazale simulacije?
Prethodna pretpostavka je bila da su promene u PDO pretežno rezultat prirodne klimatske varijabilnosti. Ipak, posmatranja pokazuju da je od kasnih 1990-ih PDO većinu vremena bio u negativnoj fazi. Tim pod vođstvom Jeremyja Klavansa sa Univerziteta Kolorado u Boulderu analizirao je stotine simulacija i izračunao njihov prosek: prirodne fluktuacije su se uglavnom poništile, a jedini zajednički faktor koji je ostao bila je antropogena promena klime — rast stakleničkih gasova i istovremeno smanjenje aerosola koji su ranije delovali hladno.
Jeremy Klavans, prvi autor studije: Analiza pokazuje da ljudski uticaji objašnjavaju značajan deo međudecenijske varijabilnosti PDO. Ako se nastave trendovi porasta stakleničkih gasova i smanjenja aerosola, očekujemo da će negativni trend PDO biti dugotrajniji.
Rezultat znači da je verovatnije da će PDO ostati u negativnoj fazi, što povećava verovatnoću produženog sušnog perioda u jugozapadnim državama SAD.
Stručni osvrt i posledice
Klimatolog Young-Oh Kwon iz Woods Hole Oceanographic Institution, koji nije učestvovao u radu, ocenio je studiju kao dobro izvedenu i istakao da ovo menja način na koji shvatamo ulogu ljudskih emisija u regionalnim klimatskim obrascima. Naučnici više ne mogu smatrati PDO i slične oscilacije isključivo prirodnim fenomenima — antropogene sile menjaju njihove obrasce i tako sužavaju spektar mogućih klimatskih budućnosti.
Za donosioca odluka i upravljače vodenim resursima ovo znači jasniju, mada zabrinjavajuću poruku: prognoze padavina postaju manje raznolike, a scenario u kojem suša traje još dve decenije ili duže postaje verovatniji. To omogućava preciznije planiranje adaptacija — od politke upravljanja vodom, preko modernizacije infrastrukture, do ciljanih mera štednje vode i zaštite ekosistema.
Zaključak: Studija pojačava dokaze da su ljudske emisije značajan pokretač promena u PDO i da bez odlučnijih globalnih i lokalnih mera prilagođavanja i ublažavanja posledica, jugozapad SAD može očekivati produženu sušu koja će imati velike posledice po snabdevanje vodom i upravljanje resursima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























