Ukratko: Istraživači su iz podataka 140 NOAA radara procenili da oko 100 biliona insekata preleti nad kontinentalnim SAD tokom prosečnog letnjeg dana. Analiza vremenskog niza 2012–2021 pokazuje relativnu stabilnost na nivou kontinenta, ali značajne regionalne promene povezane sa zimskim temperaturama. Metod pruža važnu osnovu za praćenje budućih promena i treba ga kombinovati sa lokalnim istraživanjima i građanskom naukom.
Oko 100 biliona insekata iznad SAD u jednom letnjem danu — kako su meteorološki radari otkrili masovni let

Za mnoge u Sjedinjenim Državama, tipično letnje veče prati poznato zujanje — ali koliko insekata zapravo leti nad celim kontinentom? Odgovor istraživača je stigao iz neobičnog izvora: meteoroloških radara.
Metodologija
Istraživači iz Švajcarskog saveznog istraživačkog instituta, Univerziteta Oklahome i Massachusetts Institute of Technology iskoristili su podatke sa 140 NOAA meteoroloških radara raspoređenih po kontinentalnom delu SAD kako bi kvantifikovali ukupnu brojnost letećih insekata. Umesto da se oslanjaju isključivo na lokalna uzorkovanja (npr. mreže za leptire), tim je iskoristio postojeće radarske snimke i analitičke metode da proceni koliki je ukupan „zračni saobraćaj” insekata.
Glavni nalazi
Prema rezultatima objavljenim u časopisu Global Change Biology, prosečan letnji dan donosi otprilike 100 biliona insekata (100 000 000 000 000) iznad „donjih 48” saveznih država SAD. Ta ogromna biomasa predstavlja milione tona koje služe kao hrana pticama i drugim insektivorima.
Trendovi i regionalne promene
Tim je sastavio vremenski niz za period 2012–2021. Na kontinetalnom nivou ukupna brojnost je bila relativno stabilna, ali su se uočile izražene regionalne fluktuacije. Gde su zime u posmatranom periodu postajale toplije, zabeležen je pad gustine letećih insekata; gde su zime postajale hladnije, gustina je rasla. Efekat je bio posebno izražen na većim geografskim širinama. Autori ukazuju da globalno zagrevanje može poremetiti hladno-indukovanu mirovanje (diapauzu) nekih vrsta, što utiče na njihovu sposobnost preživljavanja tokom zime.
„Zbog toga je važno kombinovati radarske podatke sa drugim izvorima—lokalnim istraživanjima, građanskom naukom i slično,“ kaže biologinja Elske Tielens iz Švajcarskog saveznog istraživačkog instituta.
Zašto je ovo važno
Pristup zasnovan na meteorološkim radarima pruža kontinentalnu osnovu (baseline) za praćenje budućih promena u letećim populacijama insekata. Metod je primenjiv i u drugim delovima sveta gde su terenska brojanja otežana, što omogućava bolje razumevanje kako antropogene i klimatske promene utiču na ekosisteme.
Napomena: Radarski podaci ne razlikuju pojedinačne vrste — ali daju moćan uvid u ukupnu brojnost i promene tokom vremena, naročito kada se kombinuju sa lokalnim studijama i građanskim nadzorom.
Lead image: Tunatura / Shutterstock
Ovaj tekst je prvobitno objavljen na Nautilus.
Pomozite nam da budemo bolji.




























