Nova studija pokazuje da su prošireni perivaskularni prostori — mali drenažni kanali u mozgu — češće prisutni kod osoba sa blagim kognitivnim oštećenjem i mogu se videti na rutinskim MRI snimcima. Analiza skoro 1.000 snimaka iz Singapura povezala je te promene sa četiri od sedam krvnih markera Alchajmera, uključujući beta‑amiloid i tau. Potrebna su longitudinalna istraživanja da bi se potvrdilo da li ove promene zaista predviđaju napredovanje ka demenciji.
Rani pokazatelj Alchajmerove bolesti na rutinskim MRI: prošireni perivaskularni prostori kao mogući prediktor

Nova studija ukazuje da se na rutinskim MRI snimcima mogu uočiti promene u sitnim drenažnim strukturama mozga koje bi mogle predstavljati rani znak Alchajmerove bolesti. Reč je o proširenim perivaskularnim prostorima — malim kanalima koji služe za odvođenje otpadnih materija iz mozga — koji se češće nalaze kod osoba sa blagim kognitivnim oštećenjem.
Šta su perivaskularni prostori?
Perivaskularni prostori su sitni kanali oko krvnih sudova u mozgu koji pomažu uklanjanju metaboličkog otpada, uključujući proteine koji se povezuju sa Alchajmerovom bolešću. Kada ovaj sistem drenaže postane manje efikasan, ti prostori se mogu proširiti i postati vidljivi na običnim MRI snimcima.
Detalji studije
Istraživači iz Singapura analizirali su skoro 1.000 MRI snimaka iz multietničke kohorte, među kojima je bilo približno 350 osoba bez znakova kognitivnog oštećenja. U poređenju sa učesnicima koji nemaju probleme sa mišljenjem, osobe sa blagim kognitivnim oštećenjem češće su imale proširene perivaskularne prostore.
Autori su takođe ispitivali krvne markere povezane sa Alchajmerom — uključujući beta‑amiloid i tau proteine — i pronašli povezanost između prisustva proširenih perivaskularnih prostora i četiri od sedam merenih molekula u krvi.
Nagaendran Kandiah (NTU Singapore): „Ove anomalije mozga mogu se vizuelno uočiti na rutinskim MRI snimcima i mogle bi da dopune postojeće metode ranog otkrivanja, bez potrebe za dodatnim skupim testovima.“
Zašto je ovo važno?
Rana detekcija promena povezanih sa Alchajmerom omogućava raniju medicinsku procenu i eventualne intervencije koje mogu usporiti napredovanje simptoma. Ako se potvrdi, otkrivanje proširenih perivaskularnih prostora na rutinskim skenovima može postati pristupačniji alat za predikciju rizika od demencije.
Ograničenja i naredni koraci
Autori naglašavaju da su trenutni nalazi korelativni — prisustvo proširenih perivaskularnih prostora ukazuje na veću učestalost biomarkera, ali ne dokazuje uzročnost. Potrebne su longitudinalne studije i praćenje iste kohorte kako bi se utvrdilo koliko učesnika zaista razvije Alchajmerovu bolest. Takođe je važno proveriti da li su rezultati reprodukovani u drugim populacijama i sa različitim protokolima snimanja.
Zaključak: Prošireni perivaskularni prostori na rutinskim MRI skenovima predstavljaju obećavajući i relativno pristupačan marker koji bi, uz dodatna longitudinalna istraživanja, mogao pomoći u ranom prepoznavanju osoba sa povećanim rizikom od Alchajmerove bolesti.
Studija je objavljena u časopisu Neurology. Klinički značaj promena i njihova prediktivna vrednost treba potvrditi budućim istraživanjima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























