Radionica čarapa u Heratu zapošljava oko 50 osoba sa invaliditetom, među kojima su ratni povređeni i preživeli poliomijelitisa. Osnivač Mohammad Amiri, koji je i sam preživeo polio, planira proširenje broja zaposlenih na 2.000 ljudi, ali se suočava sa konkurencijom od jeftinog uvoza. Projekat pokazuje važnost lokalne inicijative za uključivanje osoba sa invaliditetom, dok statistike ukazuju na visoke stope invaliditeta u Afganistanu i trajnu prisutnost divljeg poliovirusa.
Radionica čarapa u Heratu zapošljava osobe sa invaliditetom i pruža novu šansu

U maloj radionici u centru Herata, na zapadu Afganistana, 36-godišnji Shahabuddin koristi ruke da se pomera po podu do sveže napravljenog sloga čarapa koje čekaju sortiranje i pakovanje. Pre deset godina izgubio je obe noge u eksploziji pored puta tokom sukoba, i decenijama je bio bez posla i zavisio od pomoći rodbine.
Nova radionica, koju su pokrenuli i vode osobe sa invaliditetom, vratila mu je nadu.
Projekat koji zapošljava ljude sa invaliditetom
Radionicu je pre oko mesec dana otvorio Mohammad Amiri (35), bivši radnik u prehrambenoj prodavnici koji je i sam preživeo poliomijelitis u detinjstvu. Sa partnerom — takođe preživelim od polia — Amiri je zaposlio oko 50 ljudi sa invaliditetom, među kojima su osobe povređene u ratu, ljudi sa urođenim problemima i oni čiji je invaliditet nastao iz drugih razloga. Radionica proizvodi četiri osnovne vrste čarapa: duge i kratke, za zimu i leto, a zaposleni rade na proizvodnji, pakovanju i prodaji.
„Postao sam invalid zbog eksplozije. Oba su mi stopala amputirana,“ rekao je Shahabuddin. „Sada radim u fabrici čarapa i veoma sam srećan što su mi dali posao ovde.“
Izazovi i ambicije
Amiri navodi da se suočava sa jakom konkurencijom jeftinog uvoznog tekstila i nada se državnoj zaštiti i ugovorima — posebno za snabdevanje afganistanskih snaga bezbednosti. Njegov ambiciozni plan je da u narednom periodu proširi broj zaposlenih na 2.000 ljudi ako obezbedi veću podršku i tržište.
Među zaposlenima su i bivši izbeglice koje su se vratile iz Irana. Jedan od njih, Mohammad Arif Jafari (40), diplomirani ekonomista i preživeo polio, rekao je da mu je povratak bio težak, ali da sada sa zadovoljstvom radi i zarađuje prodajom čarapa.
Širi kontekst: invaliditet i polio u Afganistanu
Decenije sukoba, slab zdravstveni sistem i teška ekonomska situacija doprinele su visokom nivou invaliditeta u Afganistanu. Podaci iz Model Disability Survey 2019. koje je sprovela The Asia Foundation ukazuju da oko 25% odraslih ima blagi invaliditet, 40% umereni i oko 14% težak invaliditet. U izjavi objavljenoj na Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, Misija Ujedinjenih nacija za pomoć Afganistanu navela je da podaci zahtevaju hitno i trajno uključivanje osoba sa invaliditetom u donošenje odluka i planiranje usluga.
Istovremeno, Afganistan je zajedno sa Pakistanom jedna od dve zemlje u kojima je divlji poliovirus i dalje endemičan — bolest koja može dovesti do paralize i trajnog invaliditeta. Ministarstvo za demobilisane i osobe sa invaliditetom navodi da je 189.635 registrovanih osoba sa invaliditetom širom zemlje prima finansijsku podršku od vlade.
Zašto je ovo važno
Radionica u Heratu nije samo ekonomski projekat: ona predstavlja primer inicijative iznutra, kada ljudi s iskustvom invaliditeta sami kreiraju radna mesta i dostojanstvo. Ipak, dugoročni uspeh zavisi od većeg tržišta, državnih politika koje štite domaću proizvodnju i međunarodne pomoći u borbi protiv bolesti poput polia.
Zaključak: Projekat Mohammad Amirija daje neposrednu priliku i nadu za desetine ljudi sa invaliditetom u Heratu, ali za održiv rast potrebna je šira podrška — od kupaca i institucija do politike zaštite domaće proizvodnje.
Pomozite nam da budemo bolji.
























