Novo istraživanje iz Šimao (Kina) otkriva da su ritualna žrtvovanja pre oko 4.000 godina bila podeljena po polu: jama pored Istočne kapije sadrži uglavnom muške lobanje (~80), dok elitno groblje preovladava ženskim žrtvama. Analiza 144 drevna genoma (2300–1800 p.n.e.) pokazuje da oba sklopa žrtava dele isto poreklo, što sugeriše unutrašnje, strukturisane rituale u istoj populaciji. Jama sa lobanjama je najraniji poznati primer takvog tipa u Kini i menja ranija tumačenja o polu žrtava.
Otkrivena jama sa ~80 lobanja u Šimaou — ritualna žrtvovanja podeljena po polu pre 4.000 godina

Novo veliko genetsko i arheološko istraživanje razotkriva zagonetne prakse ljudskog žrtvovanja u neolitskom gradu Šimao u severozapadnoj Kini. U blizini Istočne kapije kamenog bedema otkrivena je grobna jama napunjena približno 80 ljudskih lobanja, dok je u elitnom groblju unutar užeg kompleksa pronađen drugi tip žrtava.
Studija i metodologija
U članku objavljenom u časopisu Nature opisana je detaljna analiza 144 drevna uzorka prikupljena sa lokaliteta Šimao i okolnih naselja. Vođena od strane Qiaomei Fu i saradnika, tokom 13 godina sprovedena je visoko rezolutna nuklearna analiza genoma uzoraka koji datiraju iz perioda 2300–1800. godine p.n.e.
Polno-specifične prakse žrtvovanja
Analiza kostiju i DNK pokazala je jasnu podelu po polu: jama sa lobanjama pored Istočne kapije sadrži pretežno muške ostatke (u proseku devet od deset lobanja pripadalo je muškarcima), dok su u elitnom groblju preovladavale ženske žrtve — neke sa dokazima ritualne ožiljnosti.
"Ovo ukazuje da su prakse žrtvovanja u Šimaou bile visoko strukturisane, sa rodno određenim ulogama vezanim za različite ritualne namene i lokacije," navode autori u izjavi Kineske akademije nauka.
Poreklo i interpretacija
Genetski podaci nisu pokazali značajne razlike u poreklu između muškaraca iz jame i žena iz groblja, što odbacuje hipotezu da su muškarci bili stranci ili pripadnici neke druge populacije. Bez pisanih zapisa, istraživači spekulišu da su žene mogle biti žrtvovane da prate ili odaju počast pripadnicima elite, dok lobanje iz jame mogu biti povezane sa ceremonijama vezanim za izgradnju zidina ili Istočne kapije.
Arheološki kontekst i značaj nalaza
Šimao je imao složenu urbanističku strukturu — zoniran raspored i piramidalnu arhitekturu — što ga čini važnim primerom ranog društvenog razlikovanja i stratifikacije. Jama sa lobanjama smatra se najranijim poznatim primerom takvog tipa u Kini i menja ranija arheološka tumačenja po kojima su žrtve u tom periodu uglavnom bile žene.
Zaključak
Otkriće ukazuje na sofisticirane i simbolično strukturisane rituale u okviru iste populacije pre četiri milenijuma. Dalja analiza i iskopavanja pomoći će da se bolje razumeju simbolika ovih žrtvovanja i položaj Šimao društva u istoriji urbanizacije u Kini.
Pomozite nam da budemo bolji.




























