U zanatskim selima oko Hanoja, poput Xa Cau i Minh Khaija, plastični otpad se sortira i topi bez adekvatne kontrole, što rezultira ozbiljnim zagađenjem i zdravstvenim rizicima. Analize otkrivanju visoke nivoe olova, dioksina i furana, a ranije je zabeleženo i smanjenje očekivanog životnog veka za oko deset godina u pogođenim zajednicama. Iako reciklaža donosi prihode, stručnjaci pozivaju na formalizaciju sektora, preseljenje radionica u industrijske zone i strože ekološke mere.
„Čekajući da umru“: Prljava Strana Reciklaže u Vijetnamskim Zanatskim Selima

Savijena između planina odbačene plastike, Lanh skida etikete sa flaša Coca-Cole, Eviana i domaćih čajeva kako bi ih istopili u sitne pelete za ponovnu upotrebu. Svakog dana stiže nova količina otpada koja se gomila poput šarenih nanosa duž puteva i reka u Xa Cauu — jednom od stotina zanatskih sela oko Hanoja gde se otpad sortira, drobi i topi bez adekvatne zaštite.
Zanatska reciklaža: ekonomski plus, zdravstveni minus
Ta sela predstavljaju paradoks: omogućavaju ponovnu upotrebu dela od oko 1,8 miliona tona plastičnog otpada koje Vijetnam proizvede godišnje i daju stanovnicima mogućnost da zarade neophodne plate. Ipak, rad se obavlja uz minimalne propise i bez kontrole emisija, što ozbiljno zagađuje životnu sredinu i ugrožava zdravlje radnika i meštana.
„Ovaj posao je izuzetno prljav. Zagađenje životne sredine je zaista ozbiljno“,
rekao je jedan od radnika, 64-godišnja Lanh, koja je tražila da joj se navede samo ime iz straha od gubitka prihoda.
Opasne metode i dokazi zagađenja
Stručnjaci upozoravaju da rudimentarne metode — ručno razvrstavanje, spaljivanje ostataka i neadekvatna obrada otpadnih voda — emituju opasne hemikalije. Prema analizi sedimenta u Minh Khaiju, pronađeni su visoki nivoi olova, kao i prisustvo dioksina i furana, supstanci povezanih sa povećanim rizikom od raka. Hoang Thanh Vinh iz UNDP-a konstatuje da je kontrola kvaliteta vazduha u mnogim pogonima praktično nepostojeća, a otpadne vode se često ispuštaju direktno u tokove.
Zdravstveni efekti i anegdotski dokazi
Zvaničnih, sveobuhvatnih studija je malo, ali lokalni stanovnici navode brojne slučajeve malignih oboljenja. Iako ne postoje precizni nacionalni podaci za ova sela, ministarstvo za zaštitu životne sredine je još 2008. utvrdilo da je očekivani životni vek u nekim zagađenim zajednicama za oko deset godina kraći od nacionalnog proseka. Radnici poput Data (60) i koordinatori nevladinih organizacija ukazuju na dugotrajnu izloženost toksičnom okruženju kao ključni faktor povećanog zdravstvenog rizika.
Ekonomska zavisnost i uvoz otpada
I pored zdravstvenih rizika, reciklaža je važan izvor prihoda: u Xa Cauu se grade dvoetažne kuće i vidan je ekonomski napredak za mnoge porodice. Većina sirovine dolazi iz domaćih izvora, ali Vijetnam takođe uvozi stotine hiljada tona plastičnog otpada od kada je Kina 2018. prekinula uvoz. Prema statistikama trgovine, isporuke iz SAD i EU dostigle su preko 200.000 tona prošle godine, što je dodatno opteretilo lokalne kapacitete za bezbednu preradu.
Šta se predlaže kao rešenje
Stručnjaci i aktivisti pozivaju vladu da formalizuje sektor: da omogući preseljenje radionica u industrijske zone sa boljom infrastrukturom, uvođenje standarda za kontrolu emisija i prečišćavanje otpadnih voda, kao i podršku za modernizaciju reciklažnih postrojenja. Zabranjeni su neki oblici spaljivanja i postoje planovi za postepeno ukidanje uvoza otpada, ali primena mera za sada ostaje nedosledna.
Zaključak: Zanatska reciklaža u Vijetnamu prikazuje tenziju između ekonomskih koristi i teških ekoloških i zdravstvenih posledica. Rešenje zahteva državnu regulaciju, ulaganja u infrastrukturu i prelazak sa neformalnih radionica na kontrolisane industrijske objekte kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i životna sredina.
Pomozite nam da budemo bolji.




























