Članak prikazuje kako dronovi transformišu istraživanje kitova: od prikupljanja uzoraka sekreta (SnotBot) do postavljanja oznaka i snimanja neočekivanih ponašanja poput upotrebe kelpa među belim ubicama. Dronovi smanjuju uznemiravanje i rizik za istraživače, ali imaju ograničenja poput trajanja baterije i zakonskih pravila. Istraživači razvijaju i praktične alate, npr. 3D‑štampane rezače za oslobađanje zapetljanih jedinki.
Dronovi Menjaju Istraživanje Kitova: Od „SnotBota“ Do Oslobađanja Zapetljanih Jedinki

2010. godine eksplozija platforme Deepwater Horizon u Meksičkom zalivu izazvala je jedan od najvećih morskih izliva nafte u istoriji. U danima posle katastrofe, naučnik Iain Kerr otputovao je da proceni uticaj izliva na glavatice — i otkrio je koliko je teško pristupiti ovim životinjama brodom bez da ih uznemiri. Jedne večeri, dok je pokušavao da uzme uzorke, kit ga je poprskao izduvnim sekretom (poznatim kao „snot“) — i to neprijatno iskustvo je postalo inspiracija za novi pristup.
SnotBot: uzorci s neba
Kerr, iz organizacije Ocean Alliance, razvio je SnotBot — dron opremljen sa šest Petri šolja koji leti iznad kita dok on izroni i izdahne kroz dušnik, pa prikupi mikro kapljice sekreta. Iz tih uzoraka istraživači dobijaju DNK, podatak o polu, informacije o trudnoći i sastav mikrobioma — veoma vredne podatke koji se ranije dobijaju invazivnim ili rizičnim metodama.
Šira upotreba dronova u terenskom radu
U poslednjih 10–15 godina tehnologija dronova postala je pristupačnija i lakša za rukovanje, pa ih istraživači koriste u gotovo svim aspektima proučavanja morskih sisara. Dronovi omogućavaju: manje uznemiravanja životinja jer se ne treba približavati brodom, sigurniji rad istraživača i znatno jeftiniju i fleksibilniju alternativu avionima i helikopterima.
Pogled iz ptičje perspektive
Iz vazduha se vidljiva struktura tela životinje, proporcije i znakovi kondicije mogu meriti tačnije nego sa kosih uglova sa broda. Dronovi olakšavaju identifikaciju jedinki po obliku ožiljaka ili oznaka na telu i omogućavaju praćenje ponašanja koje je ranije bilo teško uočiti.
Oznake, ponašanja i neočekivana otkrića
Osim prikupljanja snot‑a, dronovi se koriste za postavljanje označivača za praćenje — na primer, spuštanjem oznaka pričvršćenih za usisne čašice ili čak direktnim pritiskanjem čašice na leđa jedinke. Aerialna snimanja otkrivaju nove obrasce ponašanja: 2025. godine je zabeleženo da pojedine belе ubice koriste komade kelpa za međusobnu negu — zapažanje dobiveno iz devet sati snimaka 25 jedinki.
Ograničenja i buduće inovacije
Međutim, dronovi imaju ograničenja: kratko trajanje baterije (često 45–60 minuta po letu), regulatorna ograničenja (u mnogim zemljama operatori moraju da drže dron u vidnom polju) i tehnička ograničenja pri radu u nepovoljnim vremenskim uslovima. Ipak, timovi neprestano razvijaju nove alate — primer su 3D‑štampani metalni rezači u obliku kuka koje dron može da ispusti na zapetljane mreže kako bi se kit oslobodio dok se kreće.
"Rekao bih da su mi dronovi promenili život," kaže Iain Kerr, sumirajući transformaciju načina na koji se danas proučavaju morske vrste.
Dronovi već sada otvaraju potpuno novu dimenziju za proučavanje kitova i drugih morskih sisara, a dalji tehnološki napredak verovatno će doneti još nepredviđenih primena u zaštiti i istraživanju tih vrsta.
Pomozite nam da budemo bolji.




























