Međunarodni tim predvođen japanskim naučnikom Yoshinori Iizukom izvadio je dve kolone leda dužine oko 105 m sa Kon‑Čukurbaši glečera u Pamiru kako bi istražio retku Pamir‑Karakoram anomaliju — rast ledene mase uprkos globalnom otapanju. Jedna kolona će biti čuvana u Antarktiku (Ice Memory), dok se druga analizira na Institutu za niske temperature pri Hokkaido University u Saporou. Uzorci, koji mogu sadržati materijal star i do 10.000 godina, omogućavaju hemijske i fizičke analize koje će rasvetliti prošle padavine, temperature i atmosferske čestice; prvi rezultati očekuju se naredne godine.
Prastari led iz Pamira: uzorci koji bi mogli pomoći spasavanju lednika

U narandžastoj puf-jakni japanski naučnik Yoshinori Iizuka ušao je u zamrzivač da izvuče uzorak leda za koji se nada da će pomoći stručnjacima da bolje zaštite sve brže nestajuće glečere.
Uzorak veličine pesnice, izbušen sa vrha planine, deo je međunarodnog projekta čiji je cilj da se rasvetli zašto su se glečeri u Tadžikistanu suprotstavili globalnom topljenju i u nekim slučajevima blago porasli — fenomen poznat kao Pamir‑Karakoram anomalija.
Ranije ove godine, tim predvođen Iizukom dosegao je lokaciju na 5.810 metara nadmorske visine na ledenom pokrivaču Kon‑Čukurbaši u Pamiru i izvadio dve kolone leda dužine oko 105 metara.
Jedna kolona biće trajno smeštena u podzemno sklonište u Antarktiku koje održava Ice Memory Foundation, dok druga stiže u laboratoriju Institute of Low Temperature Science pri Hokkaido University u Saporou, gde naučnici detaljno analiziraju sastav i slojeve leda.
Drevni led kao arhiva klime
Iizuka objašnjava da "informacije iz prošlosti imaju presudnu važnost" za razumevanje zašto se sneg akumulirao kroz decenije i vekove. Iz sledova u ledu istraživači mogu da rekonstrušu istoriju padavina, temperature i atmosferskih čestica.
Sloj kristalno prozirnog leda ukazuje na fazu topljenja i ponovnog zaledjivanja; sloj niske gustine ukazuje na nakupljeni, sabijen sneg; a krhke, napukle zone govore o taloženju snega na delimično otopljenim slojevima koji su se potom zaledili. Vulkan‑ske čestice i sulfati služe kao vremenske oznake, a izotopi vode otkrivaju prošle temperature.
Naučnici se nadaju da će uzorci sadržati delove starosti i do 10.000 godina, što bi omogućilo odgovore na pitanja poput: kakav je sneg padao pre milenijuma i koje su čestice bile prisutne u atmosferi tada.
Tajne koje leže u uzorcima
Rad u Hokkaidu odvija se pažljivo: tim beleži gustinu, orijentaciju zrna i strukturu slojeva, a studenti i tehničari režu i bruse uzorke pri temperaturama oko -20 °C kako bi sačuvali informacije.
Ovo je tek početak. Analize koje se rade u Japanu otvoriće samo deo priče; uzorci sačuvani u Antarktiku pružiće dodatne mogućnosti za istraživanja od strane drugih timova. Među pitanjima koja će se istraživati jesu i uticaj istorijskog rudarstva na kvalitet vazduha u regionu, promene padavina i uloga lokalnih klimatskih faktora.
Tim očekuje prve naučne objave naredne godine, ali Iizuka upozorava da će rad zahtevati mnogo „pokušaja i grešaka“ dok se rekonstruiše prošla klima i utvrde mehanizmi koji su doveli do neobičnog rasta glečera u ovom delu sveta.
Zašto je ovo važno: razumevanje prirodnih i ljudskih uticaja koji su doprineli porastu ledene mase u Pamiru može pomoći istraživačima da bolje predvide budućnost glečera globalno, a možda i da identifikuju mere koje bi ublažile gubitak leda.
Pomozite nam da budemo bolji.




























