Starlink je 12. decembra u 01:42 EST izbegao sudar sa satelitom lansiranim iz Kine samo 48 sati ranije — približavanje je bilo oko 200 metara na 560 km visine. SpaceX tvrdi da nije postojala koordinacija sa drugim operaterima. Stručnjaci upozoravaju da bez međunarodnog sistema nadzora rastu rizici od lančane reakcije krhotina (Kesslerov sindrom) i gubitka pristupa orbiti.
Starlink Je Izbegao Sudar Sa Satelitom Lansiranim Iz Kine — Upozorenje Za Međunarodnu Kontrolu Svemirskog Saobraćaja

12. decembra u 01:42 po istočnoameričkom vremenu jedan Starlink satelit gotovo je udario u potpuno novi objekat koji je u orbitu stigao samo 48 sati ranije. Satelit, lansiran misijom kompanije CAS Space, prema izjavi SpaceX‑ovog potpredsednika za inženjering Michaela Nichollsa, nije bio predmet bilo kakve koordinacije sa postojećim operaterima u svemiru.
Šta se tačno dogodilo?
Nicholls navodi da je došlo do približavanja od oko 200 metara između jednog od novo raspoređenih satelita i STARLINK‑6079 (56120) na visini od približno 560 km. U svemirskim razmerama takvo približavanje smatra se izuzetno bliskim i moglo je lako da prouzrokuje sudar.
"Koliko znamo, nije sprovedena koordinacija ili dekonflikcija sa postojećim satelitima koji već rade u svemiru," rekao je Michael Nicholls.
Ko je lansirao objekat?
Tačna pripadnost objekta još uvek nije potpuno razjašnjena: misija CAS Space je nosila više teretnih satelita za različite države i organizacije, uključujući izveštaje o satelitima iz Kine, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Egipta pa čak i Nepala. To je dodatno otežalo brzu identifikaciju i razmenu podataka o putanji.
Širi kontekst i rizici
Ovaj incident se poklapa sa drugim alarmantnim događajima: u novembru je kineski letelica koja se dokovala na svemirsku stanicu Tiangong pogođena orbitnim ostacima, što je izazvalo probleme posadi. Istovremeno, privatne i državne organizacije masovno lansiraju satelite — Starlink je od 2019. lansirao oko 10.000 satelita, Amazon počinje razmeštanje svoje konstelacije, a vojske širom sveta planiraju sopstvene projekte. Procene govore o mogućem ukupnom broju satelita koji bi mogao dostići i do ~560.000.
Bez međunarodnog sistema nadzora i koordinacije svemirskog saobraćaja, rizik od sudara i stvaranja dodatnog orbitalnog otpada raste eksponencijalno. Takav lanac sudara može proizvesti veliki broj krhotina koje će udarati druge satelite i potencijalno dovesti do Kesslerovog sindroma — scenario u kojem se nakupljeni otpad pretvara u samoodrživu, rastuću opasnost koja otežava ili onemogućava pristup orbiti.
Zašto je ovo važno za Zemlju?
Osim što može trajno ugroziti funkcionalnost komunikacionih, navigacionih i posmatračkih satelita, deo krhotina može na kraju izvršiti nekontrolisani re‑ulazak i pasti u naseljena područja, predstavljajući direktnu opasnost po ljude i infrastrukturu. Incident sa Starlinkom je stoga „signal za uzbunu“ — pokazuje da trenutni pristup koordinaciji svemirskih lansiranja i upravljanju saobraćajem nije dovoljan.
Šta stručnjaci predlažu?
Astronom Jonathan McDowell i drugi stručnjaci pozivaju na uspostavljanje stvarno međunarodnog sistema nadzora i koordinacije u kojem bi aktivno učestvovale velike sile, uključujući SAD i Kinu. Takav sistem bi omogućio obaveznu razmenu informacija o putanjama novih i postojećih objekata i smanjio rizik od potencijalno katastrofalnih sudara.
Zaključak: Srećom, sudara nije bilo, ali incident jasno pokazuje koliko brzo situacija može eskalirati. Hitna međunarodna koordinacija i bolji sistemi praćenja svemirskog saobraćaja postaju neophodni kako bi se izbegle buduće nezgode koje bi mogle imati dugoročne posledice po pristup svemiru i bezbednost na Zemlji.
Pomozite nam da budemo bolji.




























