Međunarodni okvir za kontrolu nuklearnog naoružanja dolazi pod ozbiljan pritisak u 2026: New START ističe 5. februara, a Reviziona konferencija NPT u aprilu se očekuje bez konačnog dokumenta. Erozija inspekcijskih mehanizama i tehnološke promene — uz rastuću ulogu Kine i rusko-kinesku saradnju — komplikuju postojeću arhitekturu odvraćanja. Iako neposredna masovna eskalacija nije neizbežna, manjak funkcionalnih režima smanjuje diplomatske alate za rešavanje budućih kriza.
New START Ističe, RevCon U Ćorsokaku: Globalna Kontrola Nuklearnog Naoružanja Pod Pritiskom U 2026.

Krhki međunarodni pravni okvir za kontrolu nuklearnog naoružanja suočava se sa značajnim izazovima u 2026. godini, koji dodatno erodiraju mehanizme i diplomatske potivre za sprečavanje nuklearne krize.
Prvih šest meseci godine obeležiće dve ključne prekretnice: bilateralni američko-ruski sporazum New START ističe 5. februara 2026, dok će u aprilu u Njujorku biti održana Reviziona konferencija (RevCon) Ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja (NPT) — centralni okvir globalne nuklearne bezbednosti.
Stanje pre i tokom 2026.
RevCon, koji se održava na svake četiri do pet godina, ima zadatak da potvrdi i osveži NPT. Međutim, na poslednja dva zasedanja 191 potpisnica nije uspelo da postigne konačan tekst, i stručnjaci sada očekuju sličan ishod u aprilu.
„Mislim da će ovo biti teška Reviziona konferencija“, rekla je Alexandra Bell iz Bulletin of the Atomic Scientists. „Što se tiče trenutnog stanja i izgleda u bliskoj budućnosti nuklearne arhitekture za kontrolu naoružanja, stvari izgledaju mračno.“
Anton Khlopkov iz ruskog CENESS-a ocenio je da smo na „ivici gotovo potpunog raspleta arhitekture kontrole naoružanja“ i pozvao na realističan pristup: u najboljem slučaju treba sačuvati ono što postoji.
Zašto se arhitektura raspada?
Više faktora je doprinelo pogoršanju: napetosti iz 2025. (uključujući udare na iranske nuklearne objekte, ruski test krstareće rakete Burevestnik i izjave američkog predsednika o mogućem obnavljanju nuklearnih proba), rastuća uloga Kine i tehnološke inovacije koje zamagljuju granicu između nuklearnog i konvencionalnog odvraćanja.
Pekingški ekspert Hua Han ističe da „sve veća povezanost nuklearnih i konvencionalnih snaga i pojava disruptivnih tehnologija (kao što su sistemi protivprojektila i hipersonične rakete) pretvaraju tradicionalno nuklearno odvraćanje u koncept više domena“. Povećano partnerstvo Kine i Rusije dodatno komplikuje proračune odvraćanja, naročito u Evropi i Azijsko-pacifičkom regionu.
Konkretnosti: inspekcije, obaveštenja, kvote
New START ne samo da postavlja kvote za strateške bojeve glave i lansere, već podrazumeva i režim inspekcija i obaveštavanja. Kako navodi Emmanuelle Maitre (FRS), inspekcijski elementi su u velikoj meri suspendovani: sistem obaveštavanja o premještanju raketa i redovne verifikacije više ne funkcionišu, pa ostaje uglavnom usmena i dobrovoljna obaveza pridržavanja kvota.
S druge strane, deo američke strateške politike smatra da bi dopuštanje isteka bilo u „američkom interesu“, jer New START ne obuhvata brzo rastući kineski arsenal. Kina zasad odbija trilateralne razgovore o razoružanju.
Rizici i kratkoročne perspektive
Maitre i drugi analitičari upozoravaju da isteka New START-a neće nužno dovesti do trenutnog, dramatičnog povećanja arsenala, zbog proizvodnih uskih grla i logističkih ograničenja u oba glavna grada. Međutim, otklon od funkcionalnih režima smanjuje diplomatske opcije i otežava zajedničko rešavanje kriza.
Zaključak: Iako neposredna katastrofa nije neminovna, slabljenje pravnih i inspekcijskih mehanizama predstavlja dugoročan rizik za strategije odvraćanja i za stabilnost u Evropi i šire. Očuvanje bar minimalnih kanala komunikacije i traženje kolektivnih rešenja ostaje prioritet za smanjivanje rizika od eskalacije.
fz/sw/giv — Autor teksta je preveo i prilagodio izvorni izveštaj za srpsku publiku.
Pomozite nam da budemo bolji.


































