Nova analiza DNK iz Prirodnjačkog muzeja u Londonu pokazuje da je Žena s Beachy Heada verovatno potekla iz lokalne populacije rimske Britanije, a ne iz Afrike ili istočnog Mediterana. Radiougljenično datiranje stavlja smrt između 129. i 311. cal CE. Genetski nalazi ukazuju na plave oči, svetliju kosu i ten koji nije bio izrazito tamne boje. Studija naglašava ograničenja zaključivanja o poreklu isključivo na osnovu fizičkog izgleda.
Drevna DNK Ruši Mit: Žena s Beachy Heada Nije „Prva Crna Britanka“

Radoznati skelet iz rimskog doba pronađen u južnoj Engleskoj, poznat kao Žena s Beachy Heada, dugo je izazivao spekulacije o svom poreklu. Nova, kvalitetnija analiza oko 2.000 godina stare DNK, koju su vodili istraživači Prirodnjačkog muzeja u Londonu (NHM), ukazuje da je ova osoba verovatno potekla iz lokalne populacije rimske Britanije — a ne iz Afrike ili istočnog Mediterana, kako se ranije pretpostavljalo.
Ključni rezultati
Radiougljenično datiranje postavlja smrt između 129. i 311. godine po Hristu (cal CE), tokom rimske uprave Britanijom. Ranije, 2017. preliminarna analiza DNK sugerisala je poreklo iz istočnog Mediterana; nova analiza, zasnovana na savremenim tehnikama i većem broju poređenih genoma, ukazuje na jasnu srodnost sa ruralnim stanovništvom rimskog doba u samoj Britaniji.
„Korišćenjem najmodernijih DNK tehnika i novopublikovanih genoma, uspeli smo da odredimo poreklo Žene s Beachy Heada sa znatno većom preciznošću nego ranije,“
– kaže William Marsh, arheogenetičar iz NHM-a. Autori dodaju da kod ove osobe nema znakova skorog afričkog porekla, a genetski markeri ukazuju da je verovatno imala plave oči, svetliju kosu i ten koji nije bio izrazito tamne boje.
Zašto je ovo važno?
Slučaj Žene s Beachy Heada pokrenuo je širu raspravu o tome kako tumačimo fizičke osobine iz prošlosti. Tradicionalne metode koje oslanjaju na oblik lobanje kako bi odredile rasu i etničko poreklo često podstiču zastarele predstave o „biološkoj realnosti rase“ i zanemaruju kontinuitet i složenost ljudske varijabilnosti.
„Naše naučno znanje i razumevanje stalno se razvijaju, i kao naučnici naš zadatak je da nastavimo da tražimo odgovore,“
– ističe Selina Brace, antropološkinja iz NHM-a. Autori studije naglašavaju da su ranije interpretacije, koje su u nekim medijima krasile naslovima „prva crna Britanka“, bile zasnovane na nepotpunim ili manjim genetskim podacima i na interpretacijama morfologije lobanje koje danas smatramo nesigurnim.
Studija je objavljena u časopisu Journal of Archaeological Science. Ovaj slučaj služi kao podsetnik da kombinacija arheologije, antropologije i moderne genetike daje najpouzdanije rezultate pri rekonstrukciji prošlih populacija i identiteta pojedinaca.
Pomozite nam da budemo bolji.


































