Dva maloletnika oslobođena iz redova ADF-a ispričala su potresne detalje o prisilnoj regrutaciji, zlostavljanju i obukama u šumskim kampovima na severoistoku DR Konga. Deca su bila prisiljavana da uče jezike, leče ranjene i kradu za komandante, dok su kažnjavana bičevanjem i zatočenjem. Prihvatni centar u provinciji Ituri prima prosečno oko 10 oslobođene dece mesečno i radi na psihološkoj i medicinskoj rehabilitaciji, ali posledice traume i dalje traju.
Dečaci Opisali Pakao U Kampovima ADF-a: Prisilna Regrutacija, Batine I Traume

Dva maloletnika, oslobođena iz redova pobunjeničke grupe Allied Democratic Forces (ADF), dala su AFP-u potresna svedočenja o nasilju i pritiscima kojima su bila izložena u kampovima te organizacije u severoistočnom delu Demokratske Republike Kongo.
Pseudonimima nazvani Paluku i Edouard ispričali su kako su bili prisilno regrutovani, prisiljavani da uče jezike i medicinske veštine, obučavani za rukovanje oružjem i upotrebljavani za pljačkanje kako bi snabdevali borce i porodice komandanata. Njihove tvrdnje potvrdili su zdravstveni i bezbednosni izvori.
Kratke biografije
Paluku je krhak dečak od 12 godina koji je proveo oko dva meseca u kampu ADF-a nakon što su pobunjenici ubili njegovu majku tokom napada na selo u provinciji North Kivu. Njegov brat i sestra takođe su bili zarobljeni; sestra je, prema njegovim rečima, sada "žena jednog od šefova".
Edouard, sada 17-godišnjak, proveo je približno četiri godine sa ADF-om nakon što su ga oteli sa 12 godina. On detaljno opisuje višegodišnje fizičko i psihičko zlostavljanje, kao i prisilnu upotrebu droga nakon ranjavanja u borbi.
Kampovi, obuka i funkcije dece
Prema svedočenjima, baze ADF-a nalaze se u gustim šumama severoistoka DR Konga i sastoje se uglavnom od lako prenosivih šatora i cerada, što omogućava brz premještaj u slučaju napada. Grupa, koju su osnovali ugandski pobunjenici i koja se povezuje sa Islamskom državom, izbegava patroliše jedinice kongolske vojske i raspoređene ugandske snage.
Novopridošlici su, kako su ispričali dečaci, primoravani da prihvate islam i uče arapski, ali i engleski i svahili. Pored obuke za rukovanje oružjem, deca su učena osnovama medicine da bi lečili ranjene i prisiljavana da kradu hranu, odeću i lekove za potrebe kampova. Većinu stanovništva kampova čine žene i deca koji pored rada služe i kao ljudski štitovi.
Kazne i zlostavljanje
Oba svedoka opisala su neprestana telesna kažnjavanja: bičevanje, bačeni u jame na nedelje zbog sitnih prestupa i druge oblike torture. Paluku je, kako je rekao, kažnjen bičevima zato što je odbio da učestvuje u ubijanju ljudi. Edouard opisuje batinanja vezana za gubitak oružja ili municije na frontu.
"Mnogo smo patili", rekao je Edouard. "Razboleo sam se zbog batina. Molio sam šefa da pošalje druge, ali su me opet bičevali."
Trauma i rehabilitacija
U prihvatnom centru za decu oslobođenu iz oružanih grupa u provinciji Ituri prosečno stiže oko 10 dece mesečno. Madeleine, psiholog centra, kaže da većina dolazi s ozbiljnim psihološkim traumama i da su u početku agresivni, ali da se agresivnost smanjuje nakon nekoliko nedelja rada i zajedničkog boravka.
Međutim, posledice nasilja ostaju: Edouard je razvio zavisnost od droga koje su mu davani u grupi i pati od poremećaja govora i posttraumatskih simptoma, dok Paluku i dalje nosi teret zbog sestre koja je zarobljena.
Konceptualni kontekst
ADF, povezana sa Islamskom državom prema istraživanjima i izveštajima, dugo deluje na granici između Ugande i DR Konga. Njihovi napadi i taktike regrutovanja, posebno prisilna uključenost dece, predstavljaju ozbiljno kršenje ljudskih prava i izazov za regionalnu bezbednost.
AFP je odlučio da ne otkriva tačnu lokaciju prihvatnog centra kako bi zaštitio osumnjičene nalogodavce i izbegao odmazdu. Događaji opisani u ovom tekstu potvrđeni su od strane zdravstvenih i bezbednosnih izvora.
Napomena: Zbog osetljivosti podataka i bezbednosnih razloga, imena su pseudonimi i lokacija centra je zaštićena.
Pomozite nam da budemo bolji.




























