Analiza fotografija mumificirane trofejne glave iz Perua otkrila je da je osoba rođena sa rascepljenom usnom, ali je ipak preživela do ranog odraslog doba. Beth Scaffidi (UC Merced) objavila je nalaz 3. novembra u Ñawpa Pacha i istakla da to pokazuje kako su društvene reakcije na urođene mane u drevnim Andima mogle biti pozitivne ili čak svetovne. Keramički prikazi Moche kulture podržavaju ideju da su takve fizičke osobine ponekad povezivane sa visokim statusom ili šamanskom ulogom.
Drevna trofejna glava iz Perua otkriva rascep usne — osoba je preživela do ranog odraslog doba
A ceramic vessel depicting a man with a cleft lip that is attributed to the Peruvian Moche culture and dates to around A.D. 100 to 500. | Credit: The Art Institute of Chicago. CC0 Public Domain Designation
Analiza fotografija mumificirane „trofejne“ glave iz Perua pokazala je da je osoba rođena sa rascepljenom usnom, ali je ipak doživela rani odrasli vek. Nalaz je predstavila Beth Scaffidi, asistentkinja antropologije i studija baštine na Univerzitetu Kalifornija, Merced, u radu objavljenom 3. novembra u časopisu Ñawpa Pacha.
Kako je otkriveno
Scaffidi je pregledala arhivske fotografije glave iz kataloga Muzeja moderne i savremene umetnosti u Sent-Etjenu (Francuska), za koju se veruje da potiče iz oblasti Ica (Nazca region) na obali Perua. Na osnovu očuvanih facijalnih struktura zaključila je da se radi verovatno o muškoj osobi koja je bila mlad odrasli u trenutku smrti i da pokazuje znake orofacijalnog rascepa — rascepa usne.
Medicinska i kulturna značenja
Orofacijalni rascepi (rascep usne i/ili nepca) spadaju među najčešće urođene mane danas — učestalost je približno 1 na 700 živorođene dece. U arheološkim ostacima dijagnostikovanje ovakvih stanja je retko; do sada je u svetskoj literaturi dokumentovano oko 50 slučajeva. Komplikacije koje mogu pratiti ove anomalije uključuju teškoće pri dojenju, probleme sa disanjem, sluhom i govorom.
An illustration of the newly analyzed Andean trophy head, which an artist drew based on catalog photos. | Credit: Grace D. Eriksen;CC BY-NC-ND 4.0
Važno je napomenuti da je Scaffidiina dijagnoza izvedena iz fotografija, a ne direktnim medicinskim pregledom kostiju ili tkiva, pa autorica koristi oprezan jezik: nalaz ukazuje na rascep usne, ali potpuna potvrda zahteva dodatne analize.
Šta ovo govori o drevnim Andima?
U radu se navodi da ovaj primer pruža retku priliku da se sagleda kako su drevni Andi mogli percipirati urođene anomalije. Scaffidi je pronašla 30 ranije dokumentovanih keramičkih prikaza orofacijalnih rascepa iz šire andske oblasti, od kojih je 20 iz Moche kulture (oko 200–850. n. e.). Ti prikazi često predstavljaju muškarce sa elitisjkom ornamentikom, povezima ili u šamanskim/medicinskim ulogama, što sugeriše da takve fizičke osobine nisu nužno bile stigmatizovane — naprotiv, mogle su biti povezane sa svetim ili zaštitnim svojstvima.
U kontekstu andskih trofejnih glava, koje su često pripisivane periodu od otprilike 300. p. n. e. do 800. n. e., ranije studije ukazuju da su takve glave ponekad prikupljane upravo od osoba koje su smatrane posednicima natprirodnih moći. To objašnjava kako je osoba sa rascepom usne mogla biti prikupljena kao vredna „trofejna“ relikvija — ne nužno kao ponižavanje, već kao prenos moći ili čuvanje svetog predmeta.
Zaključak
Ovaj nalaz ukazuje da su u drevnim Andima status i društvena percepcija urođenih mana mogli biti kulturno konstruisani i različiti od modernog koncepta invaliditeta. Preživljavanje do ranog odraslog doba sugeriše da je osoba imala pristup kontinuiranoj nezi i hranjenju u detinjstvu, a arheološki i ikonografski dokazi sugerišu i mogućnost povlašćenog ili svetog statusa.
Napomena: dijagnoza se temelji na fotografijama; dodatne bioarheološke analize (npr. CT snimci ili direktna morfološka ocena) mogle bi pružiti konačniju potvrdu.
Pomozite nam da budemo bolji.
