Kako protesti u Iranu jačaju, ključna neizvesnost jeste ko bi preuzeo vlast ukoliko Islamska Republika padne. Sudbina zavisi pre svega od toga da li će se raspasti prinudne strukture poput IRGC-a, Basidža i regularne vojske. Exilne figure kao Reza Pahlavi i Maryam Rajavi imaju vidljivost, ali ne postoji jedinstveni unutrašnji lider. Analitičari upozoravaju da bez unutrašnjih pukotina promena može ostati tek formalna.
Ko bi Preuzeo Vlast Ako Islamska Republika Iran Padne? Analiza Mogućih Ishoda

Kako se antirežimski protesti šire Iranom i sve više dovode u pitanje stabilnost vlasti vrhovnog vođe Alija Hameneija, postavlja se ključno pitanje: ko bi zapravo preuzeo vlast ako Islamska Republika padne?
Nejasan Naslednik — Zašto Je Ishod Otvoren
Regionalni stručnjaci i iranske opozicione ličnosti saglasni su da odgovor nije jednostavan. Mnogo će zavisiti ne toliko od ideologije koliko od toga kako režim padne — i da li će se razjediniti njegovi prinudni aparati: Islamska revolucionarna garda (IRGC), milicija Basidž i redovna vojska.
Međač između Muzičkih Stolica i Prave Promene
Behnam Ben Taleblu, viši saradnik u Foundation for Defense of Democracies, upozorava protiv „kozmetičkih“ promena u kojima bi na vlast došli novi figuraši dok bi suštinska zabrinutost — režimova prinudna moć — ostala netaknuta. "Strahujem od zapadne sklonosti modelima po kojima se na čelo dolazi bez dublje promene u strukturi moći — poput onoga što smo videli u Venecueli ili Egiptu", rekao je.
"Ono što treba narušiti jeste prinudna moć režima. Tranzicija zahteva dugotrajne proteste, ekonomske štrajkove i pukotine unutar vojske i garde." — Behnam Ben Taleblu
Mogućnost Frakcija U Bezbednosnim Snagama
Analitičari ukazuju da je sve verovatnije da će ishod zavisiti od ponašanja bezbednosnih snaga: da li će slediti naredbe, dezintegrisati se ili čak pokušati preuzeti kontrolu. Benny Sabti iz izraelskog Institute for National Security Studies podseća da iranske vojne strukture nisu monolitne i da postoji razlika između IRGC-a — ideološki orijentisane snage — i regularne vojske, koja je profesionalnija i nacionalno orijentisana.
Opozicione Figure I Dijaspora
Među eksilnim liderima najviše se pominju Reza Pahlavi i pokret Maryam Rajavi (NCRĪ / MEK). Pahlavi je pokušao da iskoristi trenutak mobilizacije, pozivajući građane na masovne demonstracije, dok Rajavi i NCRI zagovaraju organizovanu, planiranu tranziciju s privremenom vladom i izborima za ustavotvornu skupštinu.
"Promena neće doći spolja; mora je izgraditi organizovani, unutrašnji otpor." — Maryam Rajavi
Međutim, mnogi stručnjaci sumnjaju da će lideri koji izađu iz zatvora ili pojedinačne ličnosti iz dijaspore automatski postati legitiman unutrašnji rukovodstvo. Decenije represije otežale su razvoj unutrašnjeg političkog vođstva, pa će ključnu ulogu verovatno imati kombinacija unutrašnjih pokreta i organizovanih spoljašnjih napora.
Scenariji Koji Se Razmatraju
- "Muzičke stolice": formalna promena elite dok oružane institucije ostaju na vlasti.
- Vojska ili IRGC preuzimaju vlast u lako kontrolisanom preuzimanju.
- Fragmentacija bezbednosnih snaga dovodi do haotične borbe za vlast među različitim frakcijama.
- Postepena tranzicija kojom rukovodi široki unutrašnji pokret s podrškom iz inostranstva koji pruža politički okvir za slobodne izbore.
Zaključak
Stručnjaci se slažu u jednoj stvari: trenutno ne postoji jasno izgrađen naslednik. Ishod će zavisiti od dinamike na terenu i sposobnosti opozicije da pretvori ulične proteste u održivu političku snagu, ali i od toga hoće li bezbednosne snage ostati jedinstvene ili se raspasti. Kao što je Ben Taleblu rekao, ovo je maraton, ne sprint — i ključ je u rušenju prinudne moći režima kako bi promena bila stvarna i održiva.
Pomozite nam da budemo bolji.
































