Studija na zebričnim finčevima pokazuje da feomelanin — pigment povezan s crvenom kosom — može štititi ćelije tako što koristi višak cisteina i smanjuje oksidativno oštećenje. Mužjaci koji nisu mogli da sintetizuju feomelanin doživeli su veće oštećenje pri dodatnom unosu cisteina, dok kod ženki nije nađen značajan efekat. Nalazi ukazuju na to da genetske varijante za feomelanin mogu pomoći u održavanju ravnoteže cisteina, iako je veza sa rizikom od melanoma i dalje predmet daljih istraživanja.
Tajna Feomelanina: Kako Pigment Crvene Kose Može Štititi Ćelije Od Viška Cisteina

Pigment koji daje crvenkastu nijansu kosi možda skriva neočekivanu ulogu: osim estetske, njegova sinteza može da štiti ćelije od toksičnog viška jedne aminokiseline. Nova studija istražuje kako feomelanin nastaje i zašto genetske varijante povezane sa crvenom kosom mogu imati biološku vrednost.
Šta su naučnici otkrili
Istraživači iz Nacionalnog muzeja prirodnih nauka u Španiji proučavali su narandžasto-do-crvenkast melanin (feomelanin) u perju ptica i pokazali da njegov nastanak može pomoći u smanjenju oksidativnog oštećenja ćelija. Sinteza feomelanina zahteva aminokiselinu cistein, a kada se cistein nagomila u ćelijama on može izazvati oksidativni stres.
Eksperimenti na zebričnim finčevima
Kao model su korišćeni zebrični finčevi. Mužjaci koji zbog genetske modifikacije ili lekova nisu mogli da proizvode feomelanin pokazali su veće pokazatelje oksidativnog oštećenja kada su mesec dana dobijali dodatni cistein, u poređenju sa mužjacima koji su proizvodili feomelanin. Ženke, koje prirodno ne sintetišu feomelanin, nisu bile pogođene lekom koji blokira njegovu proizvodnju; iako su pokazale blago povišenje oksidativnih markera pri dodatnom cisteinu, ta razlika nije bila statistički značajna.
Šta to znači za ljude
U ljudskoj populaciji feomelanin je koncentrisan pretežno u predelima usana, bradavica i genitalija, ali je prisutan i u kosi i koži osoba sa crvenom kosom. Feomelanin je povezan sa većim rizikom od melanoma, ali autori studije predlažu da varijante koje podstiču proizvodnju feomelanina mogu imati i zaštitnu ulogu: koristeći višak cisteina za sintezu pigmenta, ćelije mogu smanjiti toksičnost slobodnog cisteina.
"Ovi nalazi predstavljaju prvu eksperimentalnu demonstraciju fiziološke uloge feomelanina, odnosno izbegavanje toksičnosti viška cisteina, što vodi ka boljem razumevanju rizika od melanoma i evolucije životinjskog obojenja," napisali su autori studije.
Studija je objavljena u PNAS Nexus. Iako rezultati ukazuju na potencijalnu korist feomelanina u regulaciji cisteina, autori i dalje napominju da su potrebna dodatna istraživanja da bi se u potpunosti razjasnio odnos između feomelanina i rizika od raka kože.
Zaključak
Rad otvara interesantnu perspektivu da osobine povezane sa bojom dlake ili perja nisu samo estetske već i fiziološki korisne u određenim uslovima. Feomelanin može predstavljati primer takvog evolutivnog kompromisa između zaštite od toksičnih metabolita i povećanog rizika od oboljenja poput melanoma.
Pomozite nam da budemo bolji.




























