New START, poslednji veliki sporazum o ograničenju nuklearnog naoružanja između SAD i Rusije, ističe i ostavlja međunarodnu bezbednost u neizvesnosti. Sporazum je ograničavao obe strane na po 1.550 raspoređenih nuklearnih bojevih glava i obezbeđivao mehanizme verifikacije. Dok SAD pokazuju manjak hitnosti, Rusija upozorava na rizik od eskalacije i mogućeg američkog proširenja kapaciteta. Budućnost kontrole naoružanja verovatno zahteva nove oblike pregovora, uključujući i treće sile poput Kine.
New START Ističe: Kraj Poslednjeg Sporazuma O Nuklearnom Naoružanju I Šta To Znači Za Rusiju

Još od raspada SSSR‑a 1991. godine, Rusija je na međunarodnoj sceni igrala znatno umanjenu ulogu u pogledu teritorije, ekonomije i uticaja. Ipak, jedan element moći ostao je nepromenjen: status nuklearne supersile koji je Moskvi garantovao mesto za pregovaračkim stolom sa Vašingtonom.
Šta je New START?
New START je dogovor iz 2010. godine kojim su SAD i Rusija ograničile broj raspoređenih dugometnih nuklearnih bojevih glava na najviše 1.550, uključujući bojeve glave na međukontinentalnim i podmornicama lansiranim balističkim projektilima, kao i na strateškim bombarderima. Sporazum je obezbeđivao mehanizme verifikacije i inspekcija kako bi obe strane pratile poštovanje ograničenja.
Zašto isticanje sporazuma zabrinjava?
Isticanje New START-a otvara period veće neizvesnosti: bez dogovorenih pravila kontrole bi moglo doći do ubrzane trke u naoružavanju i smanjenja transparentnosti. Vašington je više puta optuživao Moskvu za ograničavanje inspekcija, dok je ruska strana nudila produženje sporazuma — navodno bez odgovora sa američke strane, što je Kremlj ocenio kao opasno po globalnu i stratešku bezbednost.
Dmitrij Medvedev: „Ne želim da kažem da će to odmah značiti katastrofu i nuklearni rat, ali svejedno bi to trebalo da zabrine svakoga.“
Donald Trump (izjava): „If it expires, it expires.“ — izjava koja odražava manjak žurbe američke administracije oko produženja.
Političke i strateške posledice
Kremlj strahuje da bez ograničenja SAD mogu proširiti svoje nuklearne kapacitete, čime bi se produbila asimetrija snaga. Neki predlozi u Vašingtonu — kao što je ponovo otvaranje ideje o nuklearno naoružanim borbenim brodovima — navode na pretpostavku da bi mogućnosti SAD mogle rasti brže nego što Rusija može da odgovori zbog ograničenih resursa.
Sa druge strane, SAD ističu da budući sporazumi treba da uključe i treće sile, pre svega Kinu, čije se nuklearno sposobnosti brzo razvijaju. To komplikuje tradicionalni bilateralni okvir koji je decenijama obuhvatao samo Moskvu i Vašington.
Šta dalje?
Bez brzog diplomatskog rešenja ili nove višestrane arhitekture kontrole naoružanja, svet ulazi u fazu veće strateške neizvesnosti. To ne mora nužno da znači trenutni sukob, ali smanjuje transparentnost i povećava rizik pogrešne procene i eskalacije. Analitičari pozivaju na obnovljene pregovore, uključujući i širi međunarodni format koji bi obuhvatio i rastuće nuklearne sile.
Zaključak: Istek New START-a označava kraj jedne ere u bilateralnoj kontroli nuklearnog naoružanja i podstiče potrebu za novim diplomatskim rješenjima kako bi se ublažile dugoročne bezbednosne posledice po Evropu i ceo svet.
Pomozite nam da budemo bolji.


































