Hemijska analiza naslaga iz rimskog unguentariuma starog oko 1.900 godina otkrila je ljudski fekalni materijal i prisustvo karvakrola, glavne komponente ulja majčine dušice. Odnos koprostanola i 24‑etilkoprostanola ukazuje na ljudsko poreklo fekalija, dok karvakrol sugeriše dodavanje biljnih sastojaka, verovatno kao masker ili terapijsko sredstvo. Nalaz se uklapa u formulacije opisane kod Galena i potvrđuje da su takvi preparati bili primenjivani u praksi.
Prva hemijska potvrda: Rimljani su koristili ljudski izmet u medicini — otkriveno u fiolisi staroj oko 1.900 godina

Novo hemijsko ispitivanje naslaga iz rimskog staklenog unguentarijuma (fiolise) starog oko 1.900 godina pruža prvu direktnu materijalnu potvrdu da su antički lekari koristili izmet u medicinske svrhe. Rezultat podupire duge opise iz klasičnih medicinskih tekstova, među kojima su i formulacije čuvenog lekara Galena.
Otkriće i kontekst
Arheolog Cenker Atila sa Sivas Cumhuriyet University otkrio je naslage u „glinom zatvorenoj, svećnjaku sličnoj“ fiolisi dok je radio u skladištu Bergama Archaeology Museum. Iako su naslage bile prisutne u sedam različitih posuda, samo je jedna uzorka dala konačne i konkluzivne rezultate.
Metode i hemijska analiza
Pomoću gasne hromatografije i masene spektrometrije (GC‑MS) istraživači su identifikovali hemijske tragove koji ukazuju da je unguentarium prvobitno sadržavao fekalni materijal. Odnos koprostanola prema 24‑etilkoprostanolu upućuje na ljudsko poreklo fekalija.
«Kada smo otvorili fiolisu, nije bilo neprijatnog mirisa», naveo je Atila i dodao da je samo jedan uzorak dao konačne rezultate.
U istom uzorku pronađen je i karvakrol — glavna komponenta ulja majčine dušice, što sugeriše da je biljna aroma možda dodata kako bi prikrila miris ili delovala antiseptički.
Veza sa klasičnom medicinom
Istraživači ističu da su takve formulacije poznate iz klasičnih tekstova; Galen i drugi autoriteti iz antičkog perioda opisuju preparate koji uključuju izmet u terapeutske svrhe. Nalaz potvrđuje da su ti recepti bili primenjivani i u praksi, a ne samo teorijski zabeleženi.
Autori i publikacija
Studiju su sproveli istraživači sa Sivas Cumhuriyet University i univerziteta u Istanbulu, a rad je objavljen u Journal of Archaeological Science: Reports u januaru. Nalaz doprinosi razumevanju medicinske prakse u Pergamonu i šire u greko‑rimskoj antici.
Napomena: Otkriće je značajno za istoriju medicine i arheologiju jer prvi put donosi jasnu hemijsku potvrdu jedne od kontroverznih, ali istorijski dokumentovanih terapijskih praksi.
Pomozite nam da budemo bolji.




























