Istraživanje Univerziteta u Bonu otkriva povećan broj klasterisanih de novo mutacija (cDNMs) u potomstvu osoba izloženih jonizujućem zračenju iz Černobila i sličnih izloženosti. Analiza WGS-a obuhvatila je 130 potomaka radnika iz Černobilja, 110 potomaka radar-operatera i 1.275 kontrola, sa prosečnim vrednostima cDNM klastera 2,65; 1,48; odnosno 0,88. Razlike su statistički značajne i koreliraju sa procenjenom dozom, ali trenutni podaci ne ukazuju na značajno povećan rizik od bolesti kod potomaka.
Otkrivene DNK Mutacije Kod Potomaka Radnika Sa Černobila — Prvi Dokazi O Transgeneracijskom Uticaju Zračenja

Novo istraživanje tima sa Univerziteta u Bonu ukazuje da jonizujuće zračenje (IR) iz havarije u Černobilu 1986. može ostaviti genetske tragove u sledećim generacijama. Autorima je pošlo za rukom da zabeleže porast takozvanih klasterisanih de novo mutacija (cDNMs) u deci osoba koje su bile izložene zračenju.
Šta su cDNM klasteri?
cDNM označava dva ili više novih mutacija koje su prisutne u potomstvu, ali nisu nađene kod roditelja, i koje se pojavljuju u bliskoj prostornoj poziciji na genomu. Takve grupe mutacija mogu nastati nakon prekida lanaca DNK u ćelijama roditelja, npr. usled oksidativnog stresa izazvanog zračenjem, a zatim koji su neprecizno popravljeni.
Kako je istraživanje sprovedeno
Istraživači su analizirali sekvenciranje celog genoma (whole genome sequencing, WGS) kod tri grupe: 130 potomaka radnika angažovanih u sanaciji Černobilja, 110 potomaka nemačkih vojnih radarskih operatera koji su verovatno bili izloženi, i 1.275 potomaka roditelja bez izloženosti (kontrolna grupa).
Rezultati
Prosečan broj cDNM klastera po detetu bio je 2,65 u grupi povezanih sa Černobilom, 1,48 u grupi radar-operatera i 0,88 u kontrolnoj grupi. Autori upozoravaju da su apsolutne vrednosti delimično podložne «šumu» u podacima, ali su razlike ostale statistički značajne i nakon korekcije.
Osim povećanog proseka, primećena je i korelacija između procenjene doze zračenja roditelja i broja cDNM klastera u njihovom potomstvu, što podupire mehanizam kojim ionizujuće zračenje izaziva reaktivne kiseonične vrste (ROS) koje oštećuju DNK.
Šta ovo znači za zdravlje potomaka?
Dobra vest iz studije je da nije uočeno povećanje opšteg rizika od bolesti kod dece roditelja koji su bili izloženi. To se delom objašnjava time što veliki deo takvih klastera verovatno pada u nekodirajuće regije genoma, a mali deo genoma zapravo kodira proteine. Istraživači ocenjuju da je verovatnoća da pojedinačna bolest potomstva bude izazvana cDNM klasterom niska.
Ograničenja studije
Studija ima nekoliko važnih ograničenja: izloženost je procenjivana retroaktivno koristeći istorijske podatke i stare instrumente, što unosi nesigurnost u tačnost doza. Takođe, učešće je bilo dobrovoljno, što može dovesti do selekcione pristrasnosti ako su ljudi koji sumnjaju na izloženost bili skloniji prijavi.
Zaključak i implikacije
Iako su zabeleženi prvi čvršći dokazi o transgeneracijskom tragu jonizujućeg zračenja kod ljudi, neposredni rizik po zdravlje potomstva ocenjen je kao mali. Nalazi ipak naglašavaju važnost preventivnih mera, praćenja i zaštite radnika izloženih zračenju, kao i potrebe za dodatnim istraživanjima koja bi preciznije kvantifikovala dugoročne posledice i mehanizme nastanka mutacija.
Rad je objavljen u časopisu Scientific Reports. Istraživači ukazuju da je posebno važno pratiti roditelje koji su možda bili izloženi većim ili dugotrajnijim dozama IR.
Pomozite nam da budemo bolji.


































